Za početak, ukratko nam se predstavi!
Pozdrav svima, ja sam Ivan Lauc iz Osijeka i imam 27 godina.
Direktor sam firme koja je napravila tehnologiju za digitalizaciju kratkih opskrbnih lanaca ("online pija"), pokrenula vlastitu "online piju" i od nedavno piše projektne prijave na razne natječaje.
Jedna rečenica ili citat koji Te opisuje:
Diamonds are made under pressure, samo hrabro i opušteno :)
Uspješan si mladi poduzetnik koji je pokrenuo jednu, u našim krajevima inovativnu platformu (www.plodovi.hr), koja lokalnu zajednicu opskrbljuje lokalnim poljoprivrednim proizvodima. Kako je tekao Tvoj profesionalni put i što misliš da je bilo presudno za uspjeh?
Da me netko prije pet godina pitao za viziju budućnosti, nikad ne bi pogodio što ću danas raditi i čime ću se baviti.
U to vrijeme sam znao samo da se želim vratiti u Hrvatsku. Također sam znao da, ako to planiram učiniti, moram ostvariti veći uspjeh nego onaj koji bi eventualno ostvario da sam odlučio ostati u Londonu. Tamo sam sigurno mogao zarađivati više i raditi puno manje.
Odluka o povratku u rodni grad me na taj način obvezala na ozbiljan rad i disciplinu. Zahvaljujući prethodnom iskustvu života u Londonu sam se vratio sa snažnom perspektivom, budući da sam tamo vidio što su ljudi u stanju napraviti. Shvatio sam da je zaista malo toga nemoguće, a ključno je bilo osvijestiti da se, uz puno truda te neovisno o znanju ili vještinama, mogu postići velike stvari.
U Hrvatsku sam se vratio i planirao sam živjeti tu, a raditi online za strance.
Pored posla za amere, bio sam (i ostao) glavni system architect na projektu za digitalizaciju tržnica. Ispostavilo se da je to možda najbitnija stvar koju sam uopće mogao raditi u tom trenutku. Najstroži lockdown je tad bio na snazi. Sva okupljanja na otvorenom su bila zabranjena, uključujući i tržnice. U tom trenutku smo bili skoro pa spremni pustiti live platformu za naručivanje proizvoda direktno od proizvođača. Naručeno je potom trebalo osobno pokupiti na tržnici. Shvatili smo da ne možemo više čekati i da moramo izaći na tržište, bili mi spremni za to ili ne. Shvatili smo također da je hitno potrebna aplikacija za dostavu. Uslijedio je period od tri mjeseca rada od 0-24. Bio je vikend kad smo sastavili MVP (minimum viable product) aplikacije za dostavu.
Od prvog dana kad su tržnice zatvorene, preko nas je bilo moguće naručiti domaće, od više proizvođača, s dostavom svih proizvoda u jednom paketu. Platforma je bila kao vlak koji juri, a tračnice postavljate naknadno. Tako smo se osjećali dok smo ju putem gradili i konstantno prepravljali.
Dok je većina ljudi bila bez posla ili u lockdownu, mi smo radili doslovno bez prestanka. Nikakvi novci tad nisu bili u pitanju. Naprotiv, nismo ni lipe tražili od udruge proizvođača koja nam je bila prvi klijent. Radilo se o tome da, zahvaljujući našem trudu i mukama, neopisivno važni proizvođači nisu morali ostati bez kupaca, a naš rodni grad se nije morao odreći kontinuirane opskrbe zdravom domaćom hranom.
Moram priznati da mi je to iskustvo otvorilo oči te sam spoznao ulogu i važnost malih proizvođača, izazove i probleme s kojima se suočavaju svakodnevno - shvatio sam da je nužno doprinijeti borbi za njihovim opstankom. Ta se svijest kasnije razvila u nadahnuće i posvećenost stvaranju novih prilika i generiranju koristi za naše i sve druge male proizvođače.
To nas je dovelo do točke na kojoj smo danas: Nudimo tehnologiju za kratke opskrbne lance, vodimo vlastiti kratki opskrbni lanac s više od 60 proizvođača. Surađujemo s partnerima u Zagrebu koji koriste našu tehnologiju, rade isto što i mi te pišemo prijave za razne projekte kako bi se proizvođačima i drugima koji se žele baviti takvim poslovima osiguralo financiranje.
Siguran sam da su važnost naše misije i svijest o tome da smo u stanju napraviti veliku razliku bili ključni faktori uspjeha.
Živio si pet godina u Londonu. Kada usporediš život u Engleskoj i ovdje, može li se reći da naši mladi imaju manje prilika za poslovni uspjeh i trebaju li uložiti više truda, nego njihovi vršnjaci u inozemstvu?
Vani je mladima dostupna šira lepeza poslova iz koje mogu birati. Doista, što god htjeli raditi, moguće je u velikim gradovima poput Londona pronaći posao i zarađivati sasvim pošteno. U Londonu postoje ljude koji su vrhunski portiri - za poprilično pristojne novce stoje na ulazu i otvaraju ljudima vrata. Ako to stvarno želite, i vi možete u Londonu postati vrhunski portir i zarađivati više nego doktori u Hrvatskoj.
Siguran sam da se u Hrvatskoj radi više posla u radnom danu nego što je to slučaj u drugim velikim svjetskim gradovima, a plaće su nam tri puta manje nego kod njih.
Zato volim reći da prosječni balkanac vrijedi kao tri čovjeka iz Londona.
Karakteristika je mladih koji žive i rade u velikim svjetskim gradovima nemogućnost posjedovanja nekretnine, bez obzira na to kolike prihode ostvaruju. 90% nas vani nikad ne bi posjedovalo vlastitu nekretninu. Tamo su više manje svi doživotno u najmu. Sate provede u prometu, javnom prijevozu, čekanju u redu (London famous Queing), gužvama, smogu i konstantno na betonu. Tužno je što svi novci svijeta ne vrijede ni približno toliko tamo. Vrijednost spoznate tek kad pobjegnete negdje. Tamo možete živjeti kao siromasi koji uživaju kad pobjegnu na odmor ili putovanje.
Mladi se trebaju zapitati - vrijede li novci svega toga?
Nedvojbeno Hrvati ulažu puno više truda nego vršnjaci iz drugih, možda razvijenih država. Ne bih rekao da je to nužno loše. Što više truda ulažete u rješavanje stvari koje svakako moraju biti odrađene, više ćete rasti. Taj proces će vas nečemu naučiti i učiniti će vas sposobnim i kvalitetnim ljudima.
U Hrvatskoj imate odličnu priliku za živjeti ovdje gdje je lijepo, a zarađivati od stranaca. Ako mene pitate, u tom slučaju možda ni nema ljepših mjesta na svijetu. Prekrasno je živjeti i raditi u Hrvatskoj, sve dok niste ograničeni lokalnim tržištem. Možda je to nepravedno jer svi mladi nemaju iste uvjete i/ili okolnosti, no neupitno je da takvu priliku trebaju zgrabiti svi kojima se ukaže. Digitalni poslovni modeli su prednost koju kao mladi ljudi imate nad svim prethodnim generacijama. Vjerujte mi da je online prodaja proizvoda i/ili usluga posao u koji se ulazi puno brže, lakše i s manje potrebnog znanja nego što biste očekivali.
Ako vam niti jedan od takvih poslova ne odgovara, predlažem da odete u inozemstvo. Vidite svijeta, uštedite nešto novca i pokrenite nešto nevjerojatno u Hrvatskoj. Jedino što nam tu fali su sposobni ljudi koji stvaraju prilike i vode druge vlastitim primjerom.
Što misliš da je bilo presudno za donošenje odluke da posao pokreneš u svom rodnom gradu i pokušaš uspjeti u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj ima toliko toga što netko tek treba napraviti. Koji god posao želite pokrenuti, postoji velika šansa da ćete stvoriti nešto novo za zajednicu, što je do tad bilo potpuno nedostupno ili nedovoljno pristupačno. Tako je vaš doprinos društvu zaista vrijedan i značajan.
U većim gradovima je gotovo neizbježna velika konkurencija, ma koji god posao pokrenete. Tad vaš posao ne stvara nikakvu vrijednost društvu, već se samo tučete za svoj dio kolača.
Uska specijalizacija je standard u velikim gradovima i tvrtkama te se promiče konstantno unaprjeđenje i rast unutar svoje niše. Raditi više različitih stvari (proizvoda, usluga) se danas ne isplati jer će uvijek postojati netko tko radi samo jednu uslugu iz vašeg asortimana, no čini to bolje, kvalitetnije i jeftinije.
Ja sam znao da želim raditi velike stvari. Samo to sam znao. Kao i 99% nas nisam znao što ću raditi, što me zanima niti sam spoznao svoju strast. Mislio sam da će me spoznaja strasti učiniti jako vrijednim. Područje uske specijalizacije je bilo teško odabrati jer nisam htio biti “small cog in a big machine”.
Shvatio sam da je jedini način za pronalazak vlastite strasti isprobavanje različitih područja i aktivnosti, nakon čega slijedi shvaćanje o tome koliko mi je nešto zanimljivo. U Osijeku sam imao priliku raditi svašta - počeo sam raditi u bratovoj IT firmi. Tamo sam se suočavao s malim milijunom izazovima, što je normalno u IT sektoru. U svakom trenutku sam se nastojao usuditi preuzeti na sebe najveći mogući problem. Tako je sve krenulo, od programiranja, vođenja IT projekata, prvih susreta s prijavama na EU natječaje, sve do osnivanja vlastitog poduzeća. Tu me snašlo učenje svih mogućih zakona, problema i poteškoća s kojima se suočavaju poljoprivrednici, opskrbni sustavi, marketing, logistika, papirologija, financije i još mnogo toga.
Tako sam i sletio na strast za big picture stuff, a bio sam uvjeren da su Osijek i Hrvatska pravo mjesto za taj put.
Ako “tražite” svoju strast, startup poduzeća su najčešće u koraku s tehnološkim trendovima i aktualnim digitalnim uslugama. Iskoristite ih za isprobavanje rada na različitim pozicijama, proizvodima, uslugama, ljudima. Najveća vrijednost za vas je da kroz različite situacije, s vremenom, upoznate sebe.
Vjerujemo da posao zauzima velik dio Tvog dana. Ulažeš li i u druga znanja i stjecanje novih vještina?
Trenutno mi je glavni posao skupljanje novih znanja, vještina i gašenje požara ili “lupanje glavom kroz zidove”. Često se susrećem s pitanjima gdje nema presedana pa ih ja postavljam kako god znam. Kontinuirano širim set kompetencija u skladu s aktualnim problemom kojim se bavimo u nekom trenutku.
Kad stignem, volim pogledati kvalitetan dokumentarac, TedTalk ili dobar podcast. Svima preporučujem Surove Strasti, odličan podcast u kojem gostuju hrvatski poduzetnici. Saša i Ivan dovode neke od najsposobnijih ljudi na svijetu, ako mene pitate. Ti su ljudi uspjeli u ovim krajevima ili na globalnoj razini napraviti svjetske stvari, a njihove su priče prije svega uvid u aktualne trendove na poslovnoj sceni, odlični primjeri i izvor iskustava te vjetar u leđa svima koje zanima poduzetništvo.
Što radiš u slobodno vrijeme? Doprinose li te aktivnosti Tvom osobnom i profesionalnom razvoju?
Od 2019. godine kad sam se vratio u Hrvatsku moram priznati da imam sve manje slobodnog vremena. Ono malo što imam uvijek nastojim provesti u kvalitetnom društvu djevojke, prijatelja i obitelji. Mislim da je za zdrav i sretan život važno držati osobe koje su nam jako bliske u neposrednoj blizini. U mlađim danima, kad sam imao više slobodnog vremena, provodio sam ga u društvu gdje smo se puno zabavljali, pričali, planirali i sanjarili, a malo smo toga zapravo radili :)
Dok sam imao više vremena, vježbao sam redovito. Predlažem svima da uvrste fizičku aktivnost u svakodnevnu rutinu jer se radi o važnom i korisnom faktoru koji utječe na kvalitetu života više nego što znamo ili želimo priznati.
Veselim se budućnosti jer sad znam da je ravnoteža između privatnog i poslovnog života privilegija. Mnogo nas pored posla nikako ne uspijeva stvoriti vrijeme, čak ni za fizičku aktivnost i provođenje vremena u prirodi.
Koji je, trenutno, najveći problem vezan uz mlade u Osijeku i u Hrvatskoj?
Mislim da mlade osobe ne poznaju svoje stvarne kapacitete. Ne znaju koliko su u stvari sposobni, snalažljivi i vrijedni. Nažalost, većina ih nema priliku usporediti sebe s vršnjacima iz razvijenih zemalja i/ili većih gradova te nikad ne prepozna vlastitu, trostruko veću vrijednost. Stvarno vjerujem da je to glavni problem mladih u Hrvatskoj, a posebice u Osijeku.
Kad bi samo vjerovali sebi i u sebe, odvažili bi se na isprobavanje više novih stvari i iskustava te bi eventualno saznali da uspijevaju samo oni koji pokušaju.
Doprinosiš li Ti rješenju tih problema svojim radom i zalaganjem?
Vjerujem da ova lijepa priča koju stvaramo ima pozitivan utjecaj na sve oko nas jer direktno jačamo lokalnu zajednicu i njenu platežnu moć.
Stvaramo bolje uvjete za proizvođače, otvaramo vrata novim održivim i vrijednim kratkim opskrbnim lancima. Tu smo da im damo vjetar u leđa - imamo alate, znanja, iskustva i sredstva EU fondova na raspolaganju. Sve od toga želimo pružiti i omogućiti da bismo proizvođačima omogućili pokretanje njihove lijepe priče čija je vrijednost zaista velika.
Nadam se svojim primjerom pokazati da, čak i bez prijašnjih znanja ili formalnih edukacija, uz trud, nema prepreke koja se ne može savladati. Posebice to vrijedi kad su vam ambicije društveno korisnog karaktera.
Koja je Tvoja definicija uspjeha i neuspjeha?
Neuspjeh je strah od pokušaja i pogreške. Ne postoji put do uspjeha koji ne podrazumijeva mnoštvo pogrešaka. Greške su samo lekcije i prilike za rast i učenje. Neke od najvažnijih lekcija sam morao naučiti na teži način. Mislim da osjećaj nepomičnosti i izostanak napretka iz godine u godinu upućuje na to da ne ostvarujete vlastiti kapacitet.
Uspjeh je kad se volimo ujutro probuditi i otići raditi ono od čega živimo. Kad nam posao nije tlaka, kad volimo svoj život, a ne samo svoje “slobodno” vrijeme. Naravno, bitno je uz to imati ženu, djecu, par jako dobrih prijatelja i dovoljno para da možete tu i tamo posjetiti ostale dijelove svijeta.
Koje prepreke mladi moraju prevladati kako bi napredovali u društvu? S kojim poteškoćama si se susreo u ostvarenju svojih ciljeva/ideja i kako si ih riješio?
Mislim da su snalažljivost, prilagodljivost i sposobnost učenja noviteta glavne vještine koje su svima potrebne za uspjeh u svijetu budućnosti.
Stvari se mijenjaju veoma brzo. Pojedinac koji ne može iz dana u dan rasti će jednostavno biti žrtva vremena, neovisno o tome koliko je prethodno bio obrazovan ili vješt. Osobno sam morao savladati mnogo stvari za koje do tad nisam čuo. Iz mjeseca u mjesec rješavam probleme s kojima se prvi put susrećem.
To mi je doslovno opis posla: “Idi i snađi se.”
Siguran sam da mi mnogo pomaže poznavanje vlastite sposobnosti, tj. znanje da mogu dovoljno dobro napraviti ono s čim se suočim.
Prvo, znam da se većina ljudi neće usuditi niti probati te ste samim pokušajem napravili više od njih. Drugo, uvijek dajte sve od sebe, u čemu god se okušali. Čak i ako ne uspijete, nema zamjerke jer ste napravili najbolje što ste mogli. Bitno je znati da ćete uvijek tako nešto naučiti i biti bolji sljedeći put.
Idite, probajte, failajte, a onda se iskupite - pokušajte opet najbolje što možete. S vremenom ćete shvatiti kako su failovi sve rjeđi, a vrijednost i korisnost društvu je češća i veća.
Nema većeg zadovoljstva te nitko više ne naraste od onog koji se prvi put suoči s problemom i savlada ga. Nema veze koliko je pokušaja potrebno.
Znajte da uspjeh nije rezerviran za one sposobne i pametne, već one koji su uporni i koji se mogu ustati jači, neovisno o tome koliko su puta pali.
Koji su Tvoji daljnji životni planovi? Gdje se vidiš za pet godina?
Plan mi je i dalje rješavati najveće probleme na koje se mogu odvažiti. Trenutno sam zagrizao za jedan veliki problem. Vjerujem da će upravo ovaj biti dugogodišnja, ako ne i životna misija.
Za pet godina se vidim kako s obitelji putujem po svijetu. Volio bi živjeti u nekom gradu nekoliko mjeseci, dok ne uspijemo pokrenuti konkurentan kratki opskrbni lanac. Zatim bi se preselili na novu lokaciju, gdje bi pokušali isto.
Što bi htio poručiti mladima u Osijeku i šire?
Predlažem da birate poslove i stvarate firme koje nisu ograničene lokalnim tržištem.
Osijek, Slavonija i Baranja su predivna mjesta u ovom svijetu. Od prirode, rijeka u kojima se i dalje može kupati, domaće hrana kakva u velikim gradovima više uopće ne postoji, nekretnina koje još nisu cjenovno nedostižne, sve do mira i tišine koju uzimamo zdravo za gotovo.
Vjerujte mi da ste u jednom od ljepših krajeva u svijetu, a takvih je sve manje. Ako mene pitate, ovo je savršeno mjesto za imati obitelj i sretan život.
Svakako se okušajte u životu u inozemstvu, ako ste u prilici i mogućnosti. To je zdravo da razvijete perspektivu o tome što je sve moguće. Shvatit ćete da ste sposobni više no što mislite - više od najvećih glavonja ovog svijeta.
I najbitnije - morate razumjeti da stvarno imamo veliku sreću što smo svoj put započeli baš ovdje.
www.plodovi.hr
