1. Za početak, molimo te da nam se ukratko predstaviš.
Moje je ime Vladimir Pezo, a prije nešto više od 8 godina završio sam osnovnoškolsko obrazovanje u OŠ Nikole Tesle u Mirkovcima, nakon kojega sam završio prirodoslovno-matematički smjer u Gimnaziji Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima. Trenutno sam na posljednjoj godini diplomskog studija Računarska znanost na FER-u u Zagrebu, odnosno ovaj sam semestar na TU u Beču na razmjeni u sklopu Erasmus+ programa.
2. Kako je započela tvoja ljubav prema ovome čime se sada baviš? Jesi li to sam otkrio/la ili je netko u tvojoj okolini utjecao na to?
Ljubav prema programiranju i računarstvu ustvari sam otkrio poprilično kasno, odnosno nakon upisa studija na FER-u, koji sam upisao s namjerom da studiram elektrotehniku jer sam tijekom srednje škole gajio veliku sklonost fizici. Ono što me cijelim putem otkrivanja toga što volim prati jest znatiželja, odnosno sklonost upuštanja u razna područja i potreba za shvaćanjem dubine područja, bez gubljenja konteksta u kojem ono postoji. Tu moju osobinu prepoznali su i razni nastavnici u osnovnoj školi kada je krenulo moje okušavanje s raznim područjima (kronološki: Ivan Žunac – astronomija, Jelena Jović – vjeronauk, Marija Bartolović – matematika, Snježana Bušić – dramska na njemačkom, Željka Cvrković-Karloci – kemija i biologija, Alen Turjak - filmska).
3. Ti dolaziš iz Mirkovaca. Možeš li nam ukratko reći kako je bilo odrastati u maloj sredini? Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo?
Iako sam odrastao u maloj sredini, odrastao sam u velikoj obitelji pa su mi dani bili ispunjeni druženjem s njima i boravkom u školi. U školi me od prosinca pa do ožujka nije bilo rijetkost sresti u obje smjene jer sam često ostajao na dodatnim aktivnostima i pripremama. Nisam se volio puno družiti s vršnjacima, ali pamtim šetnje s njima do škole i kući, a ovo prvo se odlaskom u srednju školu značajno promijenilo.
4. Je li u toj maloj sredini bilo podrške za mlade koji su htjeli učiniti neku promjenu ili iskorak u svom životu? Kako je tebi bilo? Jesi li imao/la podršku drugih i od koga najviše?
Nastavnici koji su mi predavali, a posebno oni koji su sa mnom dodatno radili pružali su mi puno dodatnih resursa i ulagali puno vlastitog vremena. Svi su oni ostavili značajan trag na meni i naveli me na put upisa prirodoslovno-matematičke gimnazije. No već je tada bilo jasno da su mi interesi suviše široki da bih se istovremeno bavio svima njima. I taj problem bio je prepoznat u školi, a sjećam se razgovora o tome s tadašnjim pedagogom Alenom Turjakom. Balansiranje između širine kako bih udovoljio znatiželji i upuštanja u dubinu kako bih ostvario zamjetan rezultat pratilo me je i kroz srednju školu, a i kasnije kroz studij na FER-u.
5. Zašto si se odlučio/la na odlazak?
Odlazak iz Mirkovaca bio je nužan korak 2020. godine kada sam upisao studij u Zagrebu.
6. Što je za tebe značio odlazak iz tvoje zajednice, obitelji?
Bilo je to za mene očekivan korak još od osnovne škole jer mi je bilo jasno da ću zbog visokog obrazovanja morati otići. Tada sam razmatrao i odlazak na studij u inozemstvo, od čega sam odustao zbog (ne)priuštivosti i dodatno komplicirane situacije uslijed COVID pandemije koja je krenula 2020. U svakom slučaju, odlazak je za mene, iako težak, predstavljao priliku za rast učenjem o sebi i samostalnom životu, ali i upoznavanjem niza novih ljudi i snalaženjem u puno novih situacija.
7. Jesi li tada vjerovao/la da ćeš uspjeti?
Ono što sam o sebi naučio kroz osnovnu i srednju školu bilo je da mogu uložiti trud i izvući najbolje iz situacije u kojoj se nađem pa sam s tim na umu zakoračio u samostalan život. Vjerovao sam da ću se okružiti iskrenim i dragim ljudima, da ću se truditi prepoznati prilike za osobni i profesionalni razvoj i da ću moći prebroditi i teške trenutke koje život svakome donese. Dakle, rekao bih da jesam vjerovao da ću uspjeti iako sam slutio izazove pa se ponekad potkrala i koja sumnja.
8. Kakav je bio tvoj put razvoja, posebice onoga za što si se odlučio/la?
Kako sam spomenuo, lajtmotiv mojeg razvoja upravo je taj balans između dubine i širine. Odabirom srednje škole odlučio sam se fokusirati na prirodoslovne predmete, no i među njima nisam znao kojim bih se radije bavio, pa sam se opet našao u situaciji da pohađam pripreme za natjecanja iz fizike, kemije, biologije i matematike, a kasnije opet i astronomije. Tada je ključnu ulogu za mene odigrala moja tadašnja profesorica i mentorica iz fizike, kasnije i mentorica iz astronomije, Jasenka Celić, koja mi je skrenula pažnju na to da se moram odlučiti za nešto. Tada sam izabrao upravo fiziku i astronomiju i tek sam tada ostvario primjetne rezultate na nacionalnoj razini. Kako sam spomenuo, zbog interesa za fiziku, ali više za njezinu primjenu, upisao sam FER kako bih studirao elektrotehniku. Srećom, na FER-u je prva godina studija zajednička svima i tek nakon nje sam trebao odlučiti između elektrotehnike i računarstva. Tijekom te godine intenzivno sam se raspitivao o iskustvima starijih studenata na svakom od smjerova i o poslovima kasnije. Kako me se labos iz osnova elektrotehnike nije posebno dojmio, a programiranje je otvaralo vrata u čitav svijet apstraktnih, ali korisnih konstrukcija, pošao sam tim putem i dalje s namjerom da se vratim fizici radom na računalnim simulacijama koje se u praksi često koriste prilikom razvoja proizvoda kako bi se izbjegle izrade skupih prototipa.
9. Nekoliko specifičnih pitanja vezano za ono čime se osoba bavi):
Prošle si godine završio prijediplomski studij izradom završnog rada pod nazivom Simulacija magnetiziranog fluida u biblioteci FEniCS. Kako si odabrao tu temu i kako ti se svidjela?
Tema koju sam odabrao nastavak je jednog pokusa koji sam u srednjoj školi radio u sklopu izrade rada s kojim sam osvojio 1. mjesto na državnom natjecanju iz astronomije. Radi se o demonstraciji djelovanja Lorentzove sile u fluidu, a u radu sam simulirao tu pojavu koristeći magnetizam i hidrodinamiku zajedno s metodom konačnih elemenata. Sama tema bila mi je jako zanimljva za istraživati jer mi je pojasnila opažanja iz eksperimenta, no dio provođenja simulacije nije mi se posebno svidio.
Jesi li onda požalio što si odabrao smjer računarstva i kako si promijenio područje?
Kako sam zakoračio u područje računarstva, tako sam otkrio čitav jedan novi svijet jer se danas računarstvo može primijeniti na gotovo sve, i na neki sam način opet bio na početku priče. Još na drugoj godini studija nabasao sam tako na jednu dodatnu vještinu koja se bavi kibernetičkom sigurnosti i opet počeo širiti spektar aktivnosti kojima se bavim. Izradom završnog rada na temu simuliranja magnetohidrodinamike došao sam do zaključka da iako je područje zanimljivo, to nije ono što bih htio raditi i tako sam se priklonio području sigurnosti, uz punu podršku mojeg tadašnjeg mentora prof. Darija Bojanjca.
Čime se onda aktualno baviš?
Danas je kibernetička sigurnost, konkretno postkvantna kriptografija, fokus mojeg studija, no i dalje istražujem područja umjetne inteligencije, od obrade slika do obrade prirodnog jezika. Postkvantna kriptografija kao cilj ima zaštiti kriptirane podatke i nakon napretka u razvoju kvantnih računala jer su trenutni načini kriptiranja ranjivi na napade koji se brzo mogu izvesti na kvantnim računalima koja očekujemo da će biti razvijena u sljedećem ili sljedećih nekoliko desetljeća.
10. Koji su ti planovi za budućnost?
Kratkoročno mi je svakako plan završiti diplomski studij i nastaviti s radom u struci, a zatim razmotriti upis doktorskog studija. Dugoročno mi je plan nastaviti razvijati svoje stručne kompetencije, ali si i dalje ostavljati prostor za istraživanje u širinu.
11. Što misliš na koji način možemo pomoći drugim mladima da žive svoje snove i u malim sredinama?
Ne znam jesam li uspio prenijeti osjećaj dileme koji me prati kroz školovanje, no svakako je bio konstantno prisutan kao jedan izvor stresa, odnosno straha od donošenja pogrešne odluke. To je jedan od primjera problema u kojemu su za mene prosvjetni djelatnici odigrali jako bitnu ulogu, a bitni ste i u puno drugih problema s kojima se mladi susreću. Od velike je pomoći mladima, o kojem se god problemu radilo, znati da imaju podršku i u školi, da se njihove sposobnosti, ali i izazovi primjećuju i da mogu s nekime razgovarati. Imajte na umu da sve što radite dopire do djece, iako to često ne vidite odmah, i da će sav taj trud jednoga dana imati utjecaj na njih, odnosno na nas.
12. Što bi poručio/la drugim mladima koji možda nemaju puno mogućnosti, a žele unijeti neke promjene u svoj život?
Na primjeru svojih izazova naučio sam da je strah koji me je pratio ustvari bio neutemeljen jer ustvari nikada nije presudilo što sam odabrao, nego koliko sam se trudio oko toga. Istu poruku šaljem i drugim mladima – radite na svojoj sposobnosti da se nečemu posvetite i uložite trud jer on nikada neće biti protraćen, pa makar i jednog dana spoznali da vas to u što ste trud ulagali više i ne zanima ili da se time nećete baviti. Držite se odgovornima za upravljanje svojim vremenom i za izvršavanje svojih obaveza, no zadržite i nježnost prema sebi i oprostite si kad posustanete ili pogriješite jer na kraju dana želite biti svoj najbolji prijatelj.
