IVAN KOMLENIĆ
LEON STANIĆ
Recite nam malo više o školi koju pohađate?
Svi pohađamo Elektrotehničku i prometnu školu Osijek (ELPROS), drugi smo razred smjera tehničar za računalstvo. Naša škola ima vrlo opširan sadržaj vezan uz programiranje, računalstvo i elektrotehniku. Zbog toga je ELPROS 2018. imenovan Regionalnim centrom kompetentnosti. Profesori i nastavnici u našoj školi se jako trude kako bi nam osigurali što bolju edukaciju, jer nas pored redovite nastave uključuju u raznolike projekte i događaje iz našeg područja.
Možete li za sebe reći da ste tipični predstavnici svoje generacije? Kako ste odrastali i čime ste se sve bavili do polaska u srednju školu?
IVAN: Vjerujem kako se cijeli naš tim razlikuje po tome što smo vrlo rano započeli razmišljati o poduzetnosti i načinima kako biti produktivni. Također, ulažemo puno vremena u online tečajeve, u kojima često naučimo i neke sitnice koje se inače teško pronađu.
LEON: Generalizirati jednu generaciju je vrlo teško. S obzirom na to da je svaki pojedinac različit u mnogo toga i da svatko ima svoju priču. Međutim, vjerujem kako se cijeli naš tim razlikuje po tome što smo vrlo rano započeli razmišljati o poduzetnosti i načinima kako biti produktivni. Prije nego što sam počeo pohađati ELPROS, prvih pet godina pohađao sam OŠ “Mladost” Osijek, a nakon toga sam pohađao OŠ “Grigor Vitez” Osijek. Od početka svojeg obrazovanja bio sam zainteresiran za informatiku. Jednostavno sam oduvijek volio računala i sve stvari vezane uz njih. No većinu svojeg znanja o programiranju i računalstvu nisam stekao u školi, nego u slobodno vrijeme, istražujući na tu temu. Kada nešto voliš raditi, jednostavno nije teško odvojiti malo slobodnog vremena kako bi postao bolji u tome.
FRAN: Do polaska u srednju školu nisam imao velikih planova, bavio sam se glazbom i imao sam interes za grafički dizajn.
DOMAGOJ: Vjerujem u to da nisam tipičan predstavnik svoje generacije nego se moj tim i ja razlikujemo po ustrajnosti i brojnim kvalitetama koje imamo. Prije nego što sam upisao ELPROS, išao sam u Osnovnu školu Jagode Truhelke u Osijeku, bavio sam se nogometom. Na prijelazu iz 8. razreda kada sam došao u srednju počeo sam se baviti slaganjem rubikove kocke i odbojkom. U slaganju rubikove kocke postižem prosječno vrijeme (slaganje 5 puta) od 11.96 sekundi što se može vidjeti i na mom WCA profilu. Što se tiče odbojke bio sam u Hrvatskoj reprezentaciji prošle godine i natjecao sam se u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Nismo uspjeli proći, ali nema veze - bogatiji sam za jedno iskustvo.
NIKO BAGARIĆ
FRAN PINTER
Upoznali smo vas na aktivnosti projekta 7. sat i od tada se dosta toga promijenilo u vašim životima. Možete li nam malo opisati od kuda je krenula ideja da se udružite u NULL DESIGN?
IVAN: Ideja je nastala kada su Niko i Fran shvatili da imaju previše slobodnog vremena. Naime, svi članovi tima su već otprije pokazali zainteresiranost i stručnost u programiranju. Niko i Fran su pozvali mene te smo na jednoj kavi objasnili plan i Leonu. Zadnji član koji je bio priključen je Domagoj. Znali smo da ima vještine u razvijanju front-enda i web stranica, a uostalom smo i odlični prijatelji pa nije bilo nužno razmišljati o tome.
NIKO: Kao što je već Ivan spomenuo, ideja je nastala tako što smo Fran i ja shvatili da imamo previše slobodnog vremenog kojeg tratimo na ništa. Obojica smo imali vještine u različitim poljima (dizajn i programiranje) pa smo mislili kako bismo se mogli udružiti i započeti raditi kao freelance web dizajneri. Obojica volimo raditi stvari koje su unutar našeg polja. Međutim, ubrzo smo shvatili kako je veoma teško raditi bilo što u većoj razmjeri sa samo dvoje ljudi. Ubrzo su Ivan, Leon i Domagoj počeli raditi s nama, te nedugo nakon toga počela je priča o stvaranju tvrtke, pošto smo shvatili da nam je ovo što radimo vrlo zabavno i korisno. Trenutno pokušavamo nabaviti zajednički prostor gdje bismo mogli svi raditi.
FRAN: Počelo je tako što smo Niko i ja odlučili početi raditi na personaliziranim stranicama ljudima, ja kao dizajner on kao fullstack developer.
Tko vam je bio najveća podrška u tom procesu? Jeste li se susreli s nekim poteškoćama?
NIKO: Najveća podrška nam je definitivno bila naša profesorica iz Hrvatskog, Sandra Matijević. Prepoznala je potencijal u nama i motivirala nas da se prijavimo na različite radionice i zbog nje smo postali vrlo aktivni u zajednici škole, ali i izvan nje. Znamo da uvijek možemo računati na nju kad god trebamo neki savjet.
FRAN: Susreli smo se s mnogo poteškoća npr. manjak sredstva za rad, gubitak motivacije, neusklađenost… ali kroz sve to i dalje radimo i dajemo sve od sebe a najveća podrška je profesorica Sandra Matijević koja nas je uputila na pravi put.
DOMAGOJ: Pored naše profesorice tu su, naravno i naši roditelji. Mene moji roditelji podržavaju od samoga početka.
DOMAGOJ VUKOSAVLJEVIĆ
Što smatrate presudnim za poslovni uspjeh kod nas?
IVAN: Volja za učenjem je bitan aspekt uspjeha. Potrebno je biti spreman uložiti puno vremena i truda kako bi se došlo do nekog cilja. Također je potrebno i strpljenje jer se uspjeh ne postiže preko noći, što smo vrlo brzo shvatili na svojem vlastitom putu do uspjeha.
LEON: Jako je važno biti voljan uložiti puno vremena i truda. Uspjeh proizlazi iz uloženog rada. Bitno je shvatiti kako ništa ne možemo dobiti u istom trenutku tj. da za sve treba vremena.
Vrijeme je najvrjednija stvar na svijetu, a na ovom svijetu ga imamo ograničeno. Vrlo je važno iskoristiti to vrijeme kako bismo poboljšali sebe i svoju budućnost.
FRAN: Najvažnije je imati komunikacijske vještine i dobre radne navike.
DOMAGOJ: Poslovni uspjeh je zapravo omjer uloženog truda i rada. Kako bi se reklo u narodu kol'ko para tol'ko muzike. Bitno je razvijati svoje vještine svaki dan i biti 1% bolji nego jučer.
Je li predan rad važniji za uspjeh u odnosu političke i druge veze?
IVAN: Kvalitetan i predan rad se nikada ne može nadmašiti. Ako je vaš proizvod dobar u većini će slučajeva imati nekakav uspjeh. No, vrlo je bitno imati veze i umrežiti se. Ljudi koji imaju iskustva u našem području dali su nam mnoge sugestije i ideje koje smo mi implementirali u naš rad. Uz to, za proizvod se mora čuti. Najveći problem kod dobrih proizvoda koji ne uspiju je činjenica što nisu imali dobar marketing. Umrežavanjem i stvaranjem veza mi u biti dajemo do znanja ostalima da naš rad postoji i da je vrijedan uspjeha.
FRAN: Predan rad je važan za uspjeh pošto prikazuje završni proizvod i tako se onda može procijeniti kvalitetu ali to nije jedini faktor koji utječe na uspjeh proizvoda, imamo također i marketing, reklamiranje, status kompanije…
DOMAGOJ: Ako je tvoj proizvod kvalitetan prodat će se sigurno, što znači ako uložimo puno kvalitetnog rada da će proizići sigurno i nekakvi rezultati. No, naravno bitno je i umrežiti se sa ljudima koji su iskusniji i imaju više znanja nego mi.
Koliko ulažete u svoje socijalne vještine i kompetencije? Mislite li da je to važno?
NIKO: Neopisivo je važno ulagati u svoje socijalne vještine. Bez dobrih socijalnih vještina ne možemo postati viđeni i ne možemo dobro oglasiti naš proizvod. Socijalne vještine se grade na mnoge načine, no jedan od jednostavnijih načina bio bi odlazak na različite projekte na temu koju vas zanima te aktivno sudjelovanje na raspravama vezane uz tu temu. Također postoje neke knjige i radovi koji pobliže ulaze u temu socijalnih vještina koje se trebaju pročitati (npr. Kako steći prijateljstva i utjecati na ljude, Andrew Carnegie).
FRAN: Socijalne vještine je potrebno usvojiti pogotovo u poduzetničkom okruženju kako bi osoba ostala povezana.
DOMAGOJ: Jako je važno ulagati u svoje socijalne vještine i kompetencije. Bez toga nema ni umreživanja ni prenošenja tog nekakvog iskustva starijih. Ima puno različitih načina za stjecanje socijalnih kompetencija ali mi to pokušavamo razviti na sudjelovanju na što više radionica i projekata koje nas zanimaju. Te naravno tu su i knjige, a i internet.
Što biste poručile mladima koji također imaju poduzetničku ideju, ali se još nisu odvažili pretvoriti je u stvarnost?
IVAN: Ako imate neki san, ne odustajte od njega i trudite se svaki dan da bude istinit. Svakog jutra kad se probudite pokušavajte nadmašiti jučerašnjeg sebe.
LEON: U suštini samo se treba realizirati nekakav plan za tu ideju te onda samo ga izvršiti.
FRAN: Osobama koje imaju ideju ili plan ostvariti svoj poduzetnički san preporučujem da budu svjesni u što se to zapravo upuštaju te naučiti komunicirati s ljudima i tako početi stvarati konekcije s ljudima koji se bave poduzetništvom.
DOMAGOJ: Treba samo početi, a sve ostalo će doći vremenom.
Tko vam je osobno uzor? Možete li izdvojiti nekoga čija vas priča motivira?
IVAN: Osobno nemam uzor. Razmišljam kakva osoba želim postati, te se trudim to ispuniti.
LEON: Osobno se ugledam na par različitih upravnih direktora, kao što su Mark Zuckerberg i Steve Jobs. Ne pretežito zbog njihovih priča, nego jer postoji toliko toga što se može naučiti od njih. Iako Mark-a Zuckerberga okružuje vrlo neprijatna stigma, od njega se može naučiti kako uvijek treba braniti svoj stav. Steve Jobs je bio jedan od najboljih javnih govornika ikad te je toliko dobro mogao prodati proizvod te je na tome i masivno profitirao. Ustvari Apple su započeli Steve Wozniak i Steve Jobs, ali većina ljudi nikada nije ni čula za Steve-a Wozniak-a, bez obzira na to što je on bio izumitelj Apple-ovih prvih uređaja. Čak i s takvim odličnim uređajima nitko ne bi čuo za Apple da nije bilo Steve Jobs-a.
NIKO: Nikad nisam imao neki pravi osobni uzor. Ja više vjerujem kako se od svakoga može nešto naučiti. Priča svake osobe je različita i zanimljiva i iz nje se gotovo uvijek nešto korisno može izvući. Inspiracija su mi mnogi ljudi koju su uspjeli izgraditi svoj uspjeh iz ničega. Inspirirajuće su mi priče mnogih uspješnih direktora kompanija i raznih sportaša. No, neki uzori u mojem polju rada bili bi mi sigurno Bill Gates, Linus Torvalds, te svi ljudi koji rade za besplatne online tečajeve programiranja.
FRAN: Moj osobni uzor je Steve Jobs, idealiziram sve od njegove kreativnosti do upornosti da postigne svoj cilj.
DOMAGOJ: Osobni uzor sam si ja, kad kažem ja mislim na najboljeg sebe. Zamislim što bi najbolji ja napravio u određenom trenutku te to i napravim.
Što volite raditi u slobodno vrijeme?
IVAN: Bavim se glazbom. Završio sam glazbenu školu te znam svirati više instrumenata, od kojih mi je trenutno omiljena gitara. Bavim se i raznim stvarima poput trikova s kartama i slaganja rubikove kocke. Što se tiče “produktivnih hobija”, proučavam market dionica, čitam knjige o pravilnoj prehrani i stoičkoj filozofiji (Meditacije – Marko Aurelije). Također se bavim tjelovježbom i košarkom svaki dan.
LEON: U slobodno vrijeme jako volim čitati knjige, mislim kako su knjige vrlo korisno sredstvo za promišljanje. Isto tako sviram gitaru, igram košarku i odbojku, vozim BMX i još puno toga.
NIKO: Ja u slobodno vrijeme najviše volim svirati gitaru, igrati video igrice i trenirati kalisteniku.
Također u slobodno vrijeme volim pobliže učiti stvari o programiranju i računalima te istraživati dodatno o raznim temama. Vjerujem kako za zdrav um i dobru radnu etiku treba držati balans između rada na tjelesnoj i mentalnoj snazi te kako je potrebno imati dovoljno slobodnog vremena za osobne interese.
FRAN: U slobodno vrijeme volim slušati glazbu, svirati gitaru i uvježbavati svoje vještine vezane uz frontend development i projektiranje web stranica.
DOMAGOJ: Kao što sam i rekao volim slagati rubikovu kocku, igram odbojku, čitam knjige samopomoći kao što Atomske navike od Jamesa Cleara, Meditacije od Marcusa Aurelija i slično.
Koji su vam ciljevi koje ste si postavili u sljedećih 5 godina?
IVAN: Dodatno navježbati i naučiti nekolicinu programskih jezika, postati bolji u svim navedenim hobijima, vježbajući svaki barem 30 minuta dnevno. Postići uspjehe na natjecanjima iz engleskog, matematike i informatike. Napredovati u svojoj fizičkoj i psihičkoj formi.
LEON: Naravno, prva stvar je zapravo osnovati tvrtku. Kako smo još uvijek maloljetni, najisplativije nam je čekati jednu godinu. Iako već i sada radimo na umrežavanju i na nekim projektima. Dok ovaj intervju izađe vjerojatno već imamo i ured. Cilj nam je u sljedećih 5 godina postati IT tvrtka poznata na razini Hrvatske i okolnih zemalja. To je relativno ambiciozan plan, ali mislimo kako je uz dovoljno truda veoma izvedivo.
FRAN: U roku od 5 godina planiram završiti školu i fakultet.