Kalendar događanja

Lipanj 2022
Pon
Uto
Sri
Čet
Pet
Sub
Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Upoznajte NULL DESIGN i zapamtite ovo ime!


Ivan, Leon, Niko, Fran i Domagoj iz Elektrotehničke i prometne škole počeli su raditi na svojim snovima. Vjerujemo da će njihov primjer na najbolji način pokazati kako uspjeh nastane kada priprema susretne priliku.

 

Za početak,  ukratko  nam se predstavite?


IVAN KOMLENIĆ: Imam 16 godina, dolazim iz Osijeka i pohađam  Elektrotehničku i prometnu školu Osijek (ELPROS), smjer tehničar za računalstvo. U Null timu sam 3D grafički dizajner.


LEON STANIĆ: Dolazim iz Osijeka, imam 16 godina i u Null  timu sam SEO stručnjak i PR agent.

NIKO BAGARIĆ: I ja dolazim iz Osijeka, imam 17 godina i  pohađam Elektrotehničku i prometnu školu Osijek, smjer tehničar za računalstvo. Dio sam Null tima, gdje sam glavni back-end razvojni programer.


FRAN PINTER: Imam 17 godina, dolazim iz Osijeka i  trenutno se bavim web dizajnom (UX i Frontend). Dio sam Null tima kao frontend i glavni UX dizajner.


DOMAGOJ VUKOSAVLJEVIĆ: Živim u Osijeku i imam 16 godina. Pohađam Elektrotehničku i prometnu školu Osijek, smjer tehničar za računalstvo. Dio sam Null tima, gdje sam Front-end developer.

IVAN KOMLENIĆ

LEON STANIĆ

Recite nam malo više o školi koju  pohađate?


Svi pohađamo Elektrotehničku i prometnu školu Osijek  (ELPROS),  drugi smo razred smjera  tehničar za računalstvo. Naša škola ima vrlo opširan sadržaj vezan uz  programiranje, računalstvo i elektrotehniku. Zbog toga je ELPROS 2018. imenovan Regionalnim centrom  kompetentnosti. Profesori i nastavnici u našoj školi se jako trude kako bi nam  osigurali što bolju edukaciju, jer nas pored redovite nastave uključuju u  raznolike projekte i događaje iz našeg područja.

Možete li za sebe reći da ste tipični predstavnici svoje  generacije? Kako ste odrastali i čime ste se sve bavili do polaska u   srednju školu?


IVAN: Vjerujem kako se cijeli naš tim razlikuje po tome  što smo vrlo rano započeli razmišljati o poduzetnosti i načinima kako biti  produktivni. Također, ulažemo puno vremena u online tečajeve, u kojima često  naučimo i neke sitnice koje se inače teško pronađu.


LEON: Generalizirati jednu generaciju je vrlo teško. S  obzirom na to da je svaki pojedinac  različit u mnogo toga i da svatko ima  svoju priču. Međutim, vjerujem kako se cijeli naš tim razlikuje po tome što  smo  vrlo rano započeli razmišljati o poduzetnosti i načinima kako biti produktivni.  Prije nego što sam počeo pohađati ELPROS, prvih pet godina pohađao sam OŠ “Mladost” Osijek, a nakon toga sam pohađao OŠ “Grigor Vitez” Osijek. Od početka  svojeg obrazovanja bio sam zainteresiran za informatiku. Jednostavno  sam  oduvijek volio računala i sve stvari vezane uz njih. No većinu svojeg znanja o programiranju i računalstvu nisam stekao u školi, nego u slobodno vrijeme,  istražujući na tu temu. Kada nešto voliš raditi, jednostavno nije teško  odvojiti malo slobodnog vremena kako bi postao bolji u tome.


FRAN: Do polaska u srednju školu nisam imao velikih  planova, bavio sam se glazbom i imao sam interes za grafički dizajn.


DOMAGOJ: Vjerujem u to da nisam tipičan predstavnik svoje  generacije nego se moj tim i ja razlikujemo po ustrajnosti i brojnim  kvalitetama koje imamo. Prije nego što sam upisao ELPROS, išao sam u Osnovnu  školu Jagode Truhelke u Osijeku, bavio sam se nogometom. Na prijelazu iz 8. razreda  kada sam došao u srednju počeo sam se baviti slaganjem rubikove  kocke i odbojkom. U slaganju rubikove kocke postižem prosječno vrijeme (slaganje 5  puta) od 11.96 sekundi što se može vidjeti i na mom WCA profilu. Što se tiče  odbojke bio sam u Hrvatskoj reprezentaciji prošle godine i natjecao sam se u kvalifikacijama  za Europsko prvenstvo.  Nismo uspjeli proći, ali nema veze -  bogatiji sam za jedno  iskustvo.

NIKO BAGARIĆ

FRAN PINTER

Upoznali smo vas na aktivnosti projekta 7. sat i od tada se dosta toga promijenilo u vašim životima. Možete li nam malo opisati od kuda je krenula ideja da se udružite u NULL DESIGN?


IVAN: Ideja je nastala kada su Niko i Fran shvatili da imaju previše slobodnog vremena. Naime, svi članovi tima su već otprije pokazali zainteresiranost i  stručnost u programiranju. Niko i Fran su pozvali mene te smo na jednoj kavi objasnili plan i Leonu. Zadnji član koji je bio priključen je Domagoj. Znali smo da ima vještine u razvijanju front-enda i web stranica, a uostalom smo i odlični prijatelji pa nije bilo nužno razmišljati o tome.


NIKO: Kao što je već Ivan spomenuo, ideja je nastala tako što smo Fran i ja shvatili da imamo previše slobodnog vremenog kojeg tratimo na ništa. Obojica smo imali vještine u različitim poljima (dizajn i programiranje) pa smo mislili kako bismo se mogli udružiti i započeti raditi kao freelance web dizajneri. Obojica volimo raditi stvari koje su unutar našeg polja. Međutim, ubrzo smo shvatili kako je veoma teško raditi bilo što u većoj razmjeri sa samo dvoje ljudi. Ubrzo su Ivan, Leon i Domagoj počeli raditi s nama, te nedugo nakon toga počela je priča o stvaranju tvrtke, pošto smo shvatili da nam je ovo što radimo vrlo zabavno i korisno. Trenutno pokušavamo nabaviti zajednički prostor gdje bismo mogli svi raditi. 


FRAN: Počelo je tako što smo Niko i ja odlučili početi raditi na personaliziranim stranicama ljudima, ja kao dizajner on kao fullstack developer.

 

Tko vam je bio najveća podrška u tom procesu? Jeste li se susreli s nekim poteškoćama?


NIKO: Najveća podrška nam je definitivno bila naša profesorica iz Hrvatskog, Sandra Matijević. Prepoznala je  potencijal u nama i motivirala nas da se prijavimo na različite radionice i  zbog nje smo postali vrlo aktivni u zajednici škole, ali i izvan nje. Znamo da  uvijek možemo računati na nju kad god trebamo neki savjet.

 

FRAN: Susreli smo se s mnogo poteškoća  npr. manjak sredstva za rad, gubitak motivacije, neusklađenost… ali kroz sve to  i dalje radimo i dajemo sve od sebe a najveća podrška je profesorica  Sandra  Matijević koja nas je uputila na pravi put.


DOMAGOJ: Pored naše profesorice tu  su,  naravno i naši roditelji. Mene moji  roditelji podržavaju od samoga početka.

DOMAGOJ VUKOSAVLJEVIĆ

Što smatrate presudnim za  poslovni uspjeh kod nas?


IVAN: Volja za učenjem je bitan aspekt uspjeha. Potrebno  je biti spreman uložiti puno vremena i truda kako bi se došlo do nekog cilja. Također je potrebno i strpljenje jer se uspjeh ne postiže preko noći, što smo  vrlo brzo shvatili na svojem vlastitom putu do uspjeha.


LEON: Jako je važno biti voljan uložiti puno vremena i  truda. Uspjeh proizlazi iz uloženog rada. Bitno je shvatiti kako ništa ne možemo dobiti u istom trenutku tj. da za sve treba vremena.


Vrijeme je  najvrjednija stvar na svijetu, a na ovom svijetu ga imamo ograničeno. Vrlo je  važno iskoristiti to vrijeme kako bismo poboljšali sebe i svoju budućnost. 


FRAN:  Najvažnije  je imati komunikacijske vještine i dobre radne navike.


DOMAGOJ: Poslovni uspjeh je zapravo omjer uloženog truda  i rada. Kako bi se reklo u narodu kol'ko para tol'ko muzike. Bitno je razvijati  svoje vještine svaki dan i biti 1% bolji nego jučer.

Je li predan rad važniji za uspjeh u odnosu političke i  druge veze?


IVAN: Kvalitetan i predan rad se nikada ne može  nadmašiti. Ako je vaš proizvod dobar u većini će slučajeva imati nekakav  uspjeh. No, vrlo je bitno imati veze i umrežiti se. Ljudi koji imaju iskustva u našem području dali su nam mnoge sugestije i ideje koje smo mi implementirali u  naš rad. Uz to, za proizvod se mora čuti. Najveći problem kod dobrih proizvoda  koji ne uspiju je činjenica što nisu imali dobar marketing. Umrežavanjem i  stvaranjem veza mi u biti dajemo do znanja ostalima da naš rad postoji i da je  vrijedan uspjeha.


FRAN: Predan rad je važan za uspjeh pošto prikazuje  završni proizvod i tako se onda može procijeniti kvalitetu ali to nije jedini  faktor koji utječe na  uspjeh proizvoda, imamo također i marketing, reklamiranje, status kompanije…


DOMAGOJ: Ako je tvoj proizvod kvalitetan prodat će se  sigurno, što znači ako uložimo puno kvalitetnog rada da će proizići sigurno i  nekakvi rezultati. No, naravno bitno je i umrežiti se sa ljudima koji su  iskusniji i imaju više znanja nego mi.

Koliko ulažete u svoje socijalne vještine i kompetencije?  Mislite li da je to važno?


NIKO: Neopisivo je važno ulagati u  svoje socijalne vještine. Bez dobrih socijalnih vještina ne možemo postati  viđeni i ne možemo dobro oglasiti naš proizvod. Socijalne vještine se grade na  mnoge načine, no jedan od jednostavnijih načina bio bi odlazak na različite  projekte na temu koju vas zanima te aktivno sudjelovanje na raspravama vezane  uz tu temu. Također postoje neke knjige i radovi koji pobliže ulaze u temu  socijalnih vještina koje se trebaju pročitati (npr. Kako steći prijateljstva i  utjecati na ljude, Andrew Carnegie).


FRAN: Socijalne vještine je potrebno usvojiti pogotovo u poduzetničkom  okruženju kako bi osoba ostala povezana.


DOMAGOJ: Jako je važno ulagati u svoje socijalne vještine i kompetencije. Bez toga nema ni umreživanja ni prenošenja tog nekakvog iskustva  starijih. Ima puno različitih načina za stjecanje socijalnih kompetencija ali mi   to pokušavamo razviti na sudjelovanju na što više radionica i projekata koje  nas  zanimaju. Te naravno tu su i knjige, a i internet.


 

Što biste poručile  mladima koji također imaju poduzetničku  ideju, ali se još nisu odvažili pretvoriti je u stvarnost?


IVAN: Ako imate neki san, ne odustajte od njega i trudite se svaki dan da bude istinit. Svakog jutra kad se  probudite pokušavajte nadmašiti jučerašnjeg sebe.


LEON: U suštini samo se treba realizirati  nekakav plan za tu ideju  te onda samo ga izvršiti.


FRAN: Osobama koje imaju ideju ili  plan ostvariti svoj poduzetnički san preporučujem da budu svjesni u što se to  zapravo upuštaju te naučiti komunicirati s ljudima i tako početi stvarati konekcije  s ljudima koji se bave poduzetništvom.


DOMAGOJ: Treba samo početi, a sve  ostalo će doći vremenom.

 

Tko vam je osobno uzor? Možete li  izdvojiti nekoga čija vas priča motivira?


IVAN: Osobno nemam uzor. Razmišljam  kakva osoba želim postati, te se trudim to ispuniti.


LEON: Osobno se ugledam na par  različitih upravnih direktora, kao što su Mark Zuckerberg i Steve Jobs. Ne  pretežito zbog njihovih priča, nego jer postoji toliko toga što se može naučiti  od njih. Iako Mark-a Zuckerberga okružuje vrlo neprijatna stigma, od njega se  može naučiti kako uvijek treba braniti svoj stav. Steve Jobs je bio jedan od  najboljih javnih govornika ikad te  je toliko dobro mogao prodati proizvod te  je na tome i masivno profitirao. Ustvari Apple su započeli Steve Wozniak i Steve Jobs, ali većina ljudi nikada nije ni čula za Steve-a Wozniak-a, bez obzira na to što je on bio izumitelj Apple-ovih prvih uređaja. Čak i s takvim odličnim  uređajima nitko ne bi čuo za Apple da nije bilo Steve Jobs-a.


NIKO: Nikad nisam imao neki pravi  osobni uzor. Ja više vjerujem kako se od svakoga može nešto naučiti. Priča   svake osobe je različita i zanimljiva i iz nje se gotovo uvijek nešto korisno  može izvući. Inspiracija su mi mnogi ljudi koju su uspjeli izgraditi svoj  uspjeh iz ničega. Inspirirajuće su mi priče mnogih uspješnih direktora  kompanija i raznih sportaša. No, neki uzori u mojem polju rada bili bi mi  sigurno Bill Gates, Linus Torvalds, te svi ljudi koji rade za besplatne online  tečajeve programiranja.


FRAN: Moj osobni uzor je Steve Jobs, idealiziram sve od  njegove kreativnosti do upornosti da postigne svoj cilj.


DOMAGOJ: Osobni uzor sam si ja, kad kažem ja mislim na  najboljeg sebe. Zamislim što bi najbolji ja napravio u određenom trenutku te  to i napravim.


Što volite raditi u slobodno vrijeme?


IVAN: Bavim se glazbom. Završio sam glazbenu školu te  znam svirati više instrumenata, od kojih mi je trenutno omiljena gitara. Bavim  se i raznim stvarima poput trikova s kartama i slaganja rubikove kocke. Što se  tiče “produktivnih hobija”, proučavam market dionica, čitam knjige o pravilnoj  prehrani i stoičkoj filozofiji (Meditacije – Marko Aurelije). Također se bavim  tjelovježbom i košarkom svaki dan.


LEON: U slobodno vrijeme jako volim čitati knjige, mislim  kako su knjige vrlo korisno sredstvo za promišljanje. Isto tako sviram gitaru,  igram košarku i odbojku, vozim BMX i još puno toga.


NIKO: Ja u slobodno vrijeme najviše volim svirati gitaru,  igrati video igrice i trenirati kalisteniku.

Također u slobodno vrijeme volim  pobliže učiti stvari o programiranju i računalima te istraživati dodatno o  raznim temama. Vjerujem kako za zdrav um i dobru radnu etiku treba držati balans  između rada na tjelesnoj i mentalnoj snazi te kako je potrebno imati dovoljno  slobodnog vremena za osobne interese.


FRAN: U slobodno vrijeme volim slušati glazbu, svirati  gitaru i uvježbavati svoje vještine vezane uz frontend development i  projektiranje web stranica.


DOMAGOJ: Kao što sam i rekao volim slagati rubikovu kocku, igram odbojku, čitam knjige  samopomoći kao što Atomske navike od Jamesa Cleara, Meditacije od Marcusa  Aurelija i slično.


Koji su vam ciljevi koje ste si postavili u sljedećih 5  godina?


IVAN: Dodatno navježbati i naučiti nekolicinu  programskih jezika, postati bolji u svim navedenim hobijima, vježbajući svaki  barem 30 minuta dnevno. Postići uspjehe na natjecanjima iz engleskog, matematike i  informatike. Napredovati u svojoj fizičkoj i psihičkoj formi.


LEON: Naravno, prva stvar je zapravo osnovati tvrtku. Kako smo još uvijek maloljetni, najisplativije nam je čekati jednu godinu. Iako  već i sada radimo na umrežavanju i na nekim projektima. Dok ovaj intervju izađe  vjerojatno već imamo i ured. Cilj nam je u sljedećih 5 godina postati IT tvrtka  poznata na razini Hrvatske i okolnih zemalja. To je relativno ambiciozan plan,  ali mislimo kako je uz dovoljno truda veoma izvedivo.


FRAN: U roku od 5 godina planiram završiti školu i  fakultet.