Kalendar događanja

Travanj 2020
Pon
Uto
Sri
Čet
Pet
Sub
Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Dan ružičastih majica- savjeti kako prepoznati žrtvu i nasilnika

Dan ružičastih majica nacionalni je dan borbe protiv vršnjačkog nasilja kojeg je 2017. godine potvrdio i Hrvatski sabor. Poznatiji kao Pink Shirt Day, Dan ružičastih majica je kao ideja nastao 2007. godine u Kanadi, a obilježava se zadnje srijede u mjesecu veljači. Ideja je nastala u znak protesta zbog incidenta koji se dogodio u jednoj školi. Inicijativom školskih kolega je na konstruktivan i inteligentan način riješeno sustavno zlostavljanje dječaka, posvećenog podršci liječenju teško bolesne majke. Ružičaste majice, koje su solidarno s dječakom nosili njegovi školski kolege, postale su prepoznatljiv simbol inicijative, i kasnije, međunarodno prepoznate obljetnice te su postale simbol borbe protiv međuvršnjačkog nasilja u školama.
Prenosimo informacije Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba o tome kako prepoznati nasilnika, kako prepoznati  žrtvu te kako se nositi s vršnjačkim nasiljem u školi.

Kako prepoznati nasilnika?

Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslim osobama, antisocijalni su  i skloni kršenju školskih pravila. Često su skloni ljutnji i „lako eksplpdiraju“. Teško se nose s frustrirajućim situacijama. Vrlo često su i sami nasilnici bili žrtve fizičkog zlostavljanja i nasilništva u školi (ili u obitelji). Mogu biti ljuti i uznemireni zbog situacije u školi ili kod kuće. Uglavnom biraju žrtve koje su sitnije, mlađe, slabije, povučenije i pasivnije od njih. Neki nasilnici uopće ne razumiju kako se žrtve osjećaju i koliko im zastrašivanje šteti.

Lako se uvrijede i često doživljavaju agresiju prema sebi čak i kad nije prisutna. Napadač ne mora nužno biti uključen u čin nasilja, može biti organizator grupe, tj, poticati i nagovarati druge da se nasilno ponašaju.

Obično ne vole školu i nisu se na nju adaptirali, imaju lošu samokontrolu, neosjetljivi su na osjećaje drugih ljudi.

Dok neki nasilnici uživaju u agresiji, osjećaju se sigurnima i prihvaćeni su među vršnjacima, drugi imaju slabiji školski uspjeh, manje su popularni kod svojih vršnjaka i osjećaju se manje sigurnima. U nekim situacijama i sami nasilnici postaju žrtve.

Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše uznemiriti žrtvu; zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, obitelji, popularnosti, uloženog truda, disleksije, dispraksije, religije, zbog položaja u društvu, ljubomore…

Koja djeca postaju žrtve školskog nasilništva?

Nasilnici pronalaze žrtve koje su zbog nečega ranjive ili odskaču od druge djece (boja kože, način hoda, ime, veličina, religija ,naočale, obitelj, način odijevanja …). Često su to tiha, mirna, pasivna, anksiozna, nesigurna i oprezna djeca niskog samopouzdanja. Imaju malo prijatelja koji ponekad i stanu u njihovu obranu. Vrlo su povezani s roditeljima koji se često (ali ne uvijek) može opisati kao prezaštitničke.

Žrtve nasilničkog ponašanja:

  • boje se ići u školu i iz nje
  • mijenjaju uobičajeni put do škole
  • mole roditelje da ih voze u školu
  • odbijaju ići u školu
  • „bolesni“ su ujutro prije škole, imaju glavobolje ili bolove u trbuhu
  • pogoršava im se školski uspjeh
  • dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama
  • dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)
  • postanu povučeni, niskog samopouzdanja
  • postanu anksiozni, napeti, prestanu jesti
  • prijete samoubojstvom ili ga pokušaju
  • zaspu plačući, imaju noćne more
  • ostaju bez svojih stvari, često „gube“ džeparac
  • sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju nasilniku)
  • odbijaju govoriti o tome što nije u redu
  • imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine
  • počnu zastrašivati drugu djecu
  • postanu agresivni i depresivni
  • počnu markirati
  • daju nevjerojatne isprike za navedena ponašanja
  • sami provode odmor, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti
  • ne biraju ih u grupnim sportovima
  • traže blizinu učitelja
  • nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred ploču, pred razred.

Posljedice nasilničkog ponašanja i zastrašivanja

Nasilničko ponašanje može izazvati brojne posljedice kao što su: usamljenost, depresivnost, tuga, uplašenost, nesigurnost, nisko samopouzdanje, pa i bolest, što se odražava u daljnjem životu.

Pokazalo se da su žrtve nasilničkog ponašanja u školi kao dvadesetogodišnjaci depresivniji od osoba koje nisu bile žrtve takvog ponašanja.

Važno je naglasiti da, ako se nasilničko ponašanje ne zaustavi i promijeni, nasilnici također imaju dugoročne posljedice od takvog ponašanja. Istraživanja su pronašla povezanost nasilničkog ponašanja za vrijeme školovanja s kriminalnim ponašanjem kasnije u životu.

Djeca koja su svjedoci nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi također imaju posljedice jer mogu postati skloniji većem riziku toleriranja agresivnog ponašanja u budućnosti.

Kako se nositi s nasilništvom u školi?

–    savjeti za učenike

Ako imaš problema u školi, netko te izaziva, ruga ti se, udara te, uzima tvoje stvari, govori ružne riječi, ismijava te – postoji puno stvari koje možeš učiniti da se zaštitiš:

Nemoj misliti da se to događa samo tebi – događa se mnogima i na svim mogućim mjestima.

Ne misli da to zaslužuješ zbog nekog razloga – ne moraš osjećati sram; nasilnici su ti koji imaju problem.

Budi čvrst/a i jasan/na – gledaj ga/je u oči i reci PRESTANI!

Ne možeš promijeniti nasilnika, ali možeš reći odrasloj osobi koja može s njim razgovarati i kazniti ga (oni ponekad prijete ako želiš nekome reći, ali samo zato jer znaju da mogu biti spriječeni).

Nastavi govoriti dok netko nešto ne poduzme.

Ne koristi nasilje nad nasilnikom.

Ne suočavaj se sam/sama s tim problemom.

Ako znaš za neki slučaj nasilja, ispričaj ga roditeljima, pedagogu, psihologu, nastavniku…

Ako ti se netko ruga reci mu samo: „ … aha, da, štogod ..“ i pokaži mu da te to ne uznemiruje. Druži se sa što više ljudi! Da bi stekao/stekla prijatelje, važno je potruditi se biti prijatelj (budi ljubazan, razgovaraj s njima, slušaj ih…). Potpora roditelja (ili neke druge odrasle osobe u koju imaš povjerenja) je jako važna, pa uvijek podijeli s njima svoju uznemirenost.

Ne izbjegavaj školu jer time se samo odgađa problem, a i zaostaješ u gradivu. Ne srami se zatražiti pomoć.

Često braća, sestre i prijatelji znaju za zastrašivanje puno prije nego roditelji ili nastavnici te ne reagiraju jer ih je to žrtva zamolila ili iz straha da i oni ne postanu žrtve. Progovorite, jer će se jedino tako zastrašivanje i nasilničko ponašanje zaustaviti.

Kako škola može pomoći u zaustavljanju  i prevenciji nasilničkog ponašanja i zastrašivanja.

Škola je odgovorna za nasilje koje se događa u školi i u blizini škole!

Ravnatelj, nastavnici i stručni suradnici dužni su spriječiti i zaustaviti svaki oblik nasilja u školi te, ako je potrebno, surađivati s policijom i centrom za socijalnu skrb. Važno je da se škola pobrine za postojanje „ sigurnog“ mjesta na koje se mogu skloniti oni koji se osjećaju žrtvama, da vlastitim primjerom (tj, ponašanjem zaposlenika škole) daju model nenasilnog i pozitivnog ponašanja, kao i poštovanja učenika te da adekvatno nadgleda mjesta za koja učenici kažu da su potencijalna mjesta napada i zastrašivanja.

Izvor: https://www.poliklinika-djeca.hr/