Kalendar događanja

Listopad 2021
Pon
Uto
Sri
Čet
Pet
Sub
Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Mentalno zdravlje mladih u vrijeme pandemije

Mnogi su psiholozi tijekom trajanja pandemije isticali moguće psihološke posljedice na mentalno zdravlje djece, a pogotovo mladih. U neformalnom razgovoru s učenicima oni često ističu kako smatraju da je tema mentalnog zdravlja još uvijek tabu tema, a jedna je učenica istaknula kako je i dalje teško pokazati drugima svoju ranjivu stranu i priznati sam sebi, ali i drugima da trebaš pomoć. Školska psihologinja je tijekom razgovora također naglasila da je za vrijeme pandemije primjetila značajan porast učenika koji trebaju savjetovanje i razgovor, a zatim je istaknula poražavajuće podatke o broju učenika u njenoj školi koji se bore s depresijom te ostalim psihičkim poremećajima. 

 

Koliko je tema mentalnog zdravlja uistinu problem te kako je pandemija utjecala na mlade odlučili smo dodatno istražiti intervjuiranjem studenata te školskog psihologa zaposlenog u I. Gimnaziji Osijek. U nastavku možete pročitati njihove izjave.

 

Danijel Stapić, student druge godine na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku govori:

 

„Smatram da se o mentalnom zdravlju priča više nego prije, ali i dalje nedovoljno, trebalo bi doći do te granice da ljudi slobodno mogu pričati bez straha od osude. Pandemija nije utjecala na moje mentalno zdravlje, ali je utjecala na sve ono što se nameće pod "novo normalno" uključujući i odredbe stožera, prvenstveno karantena i studiranje online. Ono što je meni osobno pomoglo kod tjeskobe je socijalizacija, na čemu sam radio i prije lockdownova, a što je sada - "palo u vodu". Na primjer, kada sam bio uživo na predavanjima, socijalizirao bih i osjećao bih se puno bolje, a nakon svakog lockdowna kada bih bio forsiran na online predavanja, uz gušenje socijaliziranja, osjećao bih se lošije i tjeskobnije. Trenutno radim na sebi i na razmišljanju više no prije, a ignoriranjem panike koju mediji šire, primjetio sam, također, kako se bolje osjećam.” 

 

Benjamin Montibeler, student druge godine Fakulteta elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku ističe:

 

„Danas se apsolutno ne priča dovoljno o mentalnom zdravlju i to je još uvijek jako velika tabu tema, pogotovo u Hrvatskoj. Ni približno se ne priča o tome kao o fizičkom zdravlju što je veliki problem jer je mentalno zdravlje jednako bitno kao i fizičko. Također, problem je i u edukaciji jer se ne uči dovoljno o mentalnom zdravlju u školama. Pandemija je djelovala i pozitivno i negativno na moje mentalno zdravlje. Dok je bio lockdown imao sam puno vremena za sebe pa sam puno toga i saznao o sebi, a u isto vrijeme što sam više vremena provodio sam sa sobom, to sam više pretjerano razmišljao i imao depresivne misli jer eto - misli lete kad ti je dosadno. Također, u jednom periodu nisam dugo bio u kontaktu s puno ljudi pa bih onda dobio napade anksioznosti kada bih otišao u gužve i slično.”

 

Maria Vrbešić, studentica druge godine Filozofskog fakulteta u Osijeku sa studija psihologije objašnjava: 

 

„Pojava pandemije nije drastično utjecala na moje mentalno zdravlje, ali sam primijetila koliko mi fale socijalni kontakti i da sam anksioznija na javnim mjestima ili pri kontaktu sa strancima. Ova anksioznost se smanjila čim su ispiti prošli i čim sam ponovno povećala svoju interakciju s drugim ljudima. Primijetila sam koliko mi djelomična izolacija može utjecati na normalno funkcioniranje, ali ipak smatram da sam se dobro ogradila od negativnih posljedica time što pokušavam održavati socijalni kontakt s bliskim ljudima, više izlaziti iz kuće, ostati zaposlena i izvršavati obaveze na vrijeme. Smatram da bi mediji trebali iznositi podatke istraživanja o utjecajima pandemije na mentalno zdravlje, a ne samo podatke o broju novozaraženih i umrlih te možda i predložiti moguće savjete za poboljšanje psihološke dobrobiti. Zabrinjavajuće je što se o mentalnom zdravlju razmišlja (ako se uopće razmišlja) kao o nečem sekundarnom i manje bitnom, pitam se je li se prilikom donošenja odluka o lockdownu uopće razmišljalo o mogućim posljedicama na mentalno zdravlje.”

 

Kao što se može primjetiti, mnogi se mladi danas bore sa sličnim problemima stoga smo odlučili saznati nešto više o tome i intervjuirati Dinka Plešu, školskog psiholog i nastavnika psihologije I. Gimnazije u Osijeku. Pleša je s nama podijelio svoja iskustva u radu sa srednjoškolcima, objasnio kako je pandemija utjecala na njihovo ponašanje i analizirao najčešće probleme. Također je objasnio kako nastoji pomoći te dao savjete mladima kako si mogu sami pomoći ukoliko nemaju pristup školskom psihologu stoga - nastavite čitati!

 

 

Jeste li primjetili promjenu u ponašanju mladih za vrijeme pandemije?

 

Jesam, no treba naglasiti da ima i pozitivnih i negativnih promjena. S obzirom da mnogi ljudi ne shvaćaju da je mozak “mišić” kojeg treba vježbati i dalje razvijati, a na internetu je tema mentalnog zdravlja često zapostavljena, jako mi je drago što sam primijetio da su se mnogi učenici za vrijeme pandemije počeli više brinuti o svom mentalnom zdravlju. Puno češće mi postavljaju pitanja na tu temu i traže savjete, pogotovo na našim satima psihologije, tako da mogu reći i da ih je psihologija počela više zanimati. Primijetio sam i da se razvila veća zahvalnost učenika za školom, profesorima i prijateljima te općenito socijalnim kontaktima koje su nekada uzimali zdravo za gotovo. Pored tih pozitivnih strana ipak moram napomenuti da sada znatno veći broj učenika dolazi na razgovore i traži psihološku pomoć zbog posljedica pandemije. 

 

Koje probleme učenici sada najviše ističu u razgovorima s Vama? Možete li objasniti pozadinu tih problema?

 

Jedan od najvećih problema s kojim sada dolaze je definitivno visoka razina anksioznosti. Ona nastaje kao rezultat pretjeranog razmišljanja (eng. overthinking), a mogući uzrok tome je višak slobodnog vremena zbog online nastave te zatvorenosti unutar četiri zida pa mladi više razmišljaju o svemu, a pogotovo o budućnosti. Kako je pandemija stvorila osjećaj bespomoćnosti u svijetu, tako su mnogi shvatili da ne možemo uvijek imati kontrolu nad situacijom i da smo zapravo jako krhki. Iz tog razloga počinjemo pretjerano razmišljati o tome i brinuti se o svemu u nadi da ćemo tako steći kontrolu nad situacijom, ali - to se ne događa. Pretjeranim razmišljanjem zapravo samo dobivamo lažan osjećaj sigurnosti

 

Pored toga, primijetio sam i povećanu razinu usamljenosti. S obzirom da online nastava drži učenike prikovane za ekrane, ona ih istovremeno udaljava od vršnjaka i prijatelja iz razreda. Brojni učenici su mi se žalili da bi se vratili u škole najviše zbog prijatelja, ali i zbog lakšeg savladavanja gradiva u socijalnom okruženju. Neupitno je da je socijalizacija važna za sve nas, ali može se istaknuti da je od ključne važnosti za srednjoškolce koji se nalaze u kritičnim godinama zbog razvijanja svojih društvenih veza i prvih zaljubljivanja. U tim se godinama također razvijaju dugoročni odnosi prijateljstva i ljubavi stoga mogu reći da su oni u ovoj situaciji s pandemijom ipak najviše zakinuti.

 

Kako nastojite pomoći svojim učenicima? Kako si mladi mogu sami pomoći ukoliko nemaju pristup školskom psihologu?

 

Mi kao školski psiholozi nastojimo kroz savjetodavan razgovor zajedno s učenikom prepoznati probleme i barijere te utvrditi korake i akcije koje je potrebno poduzeti kako bi se oni nadvladali. Ukoliko netko traži pomoć, a ima pristup školskom psihologu, uvijek se može javiti. Danas ipak puno škola nema psihologa te su mladi često prepušteni sami sebi. S obzirom da su epidemiološke mjere značajno ograničile naše aktivnosti, mnogi su upali u začarani krug loših navika kao što je pretjerano gledanje televizije ili igranje video igrica tako da si mladi mogu sami pomoći razvijanjem pozitivnih navika koje će im dugoročno koristiti. Ovo se vrijeme može iskoristiti za vježbanje samokontrole i poboljšanje motivacije, a također bi bilo dobro da mladi počnu razmišljati o vlastitom identitetu, svojim željama i životnim ciljevima te da razviju samospoznaju pri čemu mogu preporučiti knjigu od Georgea Bucaya Klasične priče da se bolje spoznaš. 


Što se tiče manjka socijalizacije, svaka socijalna podrška je dobar izvor pomoći, bilo s obitelji, vršnjacima ili profesorima. Mladi trebaju tražiti socijalni kontakt gdje smiju i mogu u ovim okolnostima i koristiti svaku priliku za razgovor, makar i putem mobitela. Pored toga, internet je danas obilje informacija pa si mladi mogu pomoći tako da potraže ono što ih zanima, čitaju, educiraju se i time provedu svoje vrijeme na produktivan način. Ovim putem također želim pozvati mlade da ukoliko se osjećaju usamljeno i anksiozno, traže savjete za osobni rast i razvoj te nemaju izravan pristup školskom psihologu, mogu posjetiti našu Instagram stranicu Kognitivna muza gdje moja žena i ja uvijek nastojimo pomoći.

                                   Dinko Pleša, školski psiholog i profesor psihologije u I. Gimnaziji Osijek





Intervjuirala: Elena Lukić