Kalendar događanja

Listopad 2021
Pon
Uto
Sri
Čet
Pet
Sub
Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Okupljanje mladih za vrijeme pandemije

Gotovo su svi portali u posljednjih par mjeseci pisali o masovnim okupljanjima u Zagrebu, Splitu i Rijeci stoga nije čudno što se nizu uskoro priključio i Osijek kada su mnogi mladi provodili svoje vikende zabavljajući se na Kampusu. Epidemiološke mjere promijenile su mnoge aspekte naših života pa tako mladi često napominju ograničenje svojih sloboda zbog nedovoljne socijalizacije. Ipak, s obzirom da pandemija i dalje ne prestaje, a mnoge obitelji gube svoje bližnje zbog posljedica korone, javlja se problematika okupljanja mladih. Upravo zbog toga, odlučili smo saznati zašto mladi odlaze na partyje gdje postoji visoki rizik od zaraze i zaključiti je li njihovo ponašanje opravdano ili neopravdano situacijom. 

 

Prvu, odnosno mladenačku perspektivu predstavit će Dragan Staparac, student druge godine Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. U sklopu intervjua, Dragan će nam opisati svoje dojmove s Kampus partyja, otkriti zašto je taj party bio drugačiji od drugih te pokušati dati odgovor na pitanje o (ne)opravdanosti ponašanja mladih stoga - nastavite čitati! 

 

Kako si završio na partyju? Opiši nam svoje prve dojmove. 

 

To je bio vikend nakon prvog okupljanja na Kampusu. Bio sam kod prijateljice s još par ljudi te smo neplanirano otišli na Kampus jer nam se činilo zanimljivim, pogotovo jer godinu dana nismo bili u kontaktu s drugima. Kada smo stigli tamo, moram priznati, nismo očekivali toliko ljudi. Mislili smo da će biti oko 300 ljudi i da će zbog veličine prostora postojati razmak, ali dočekalo nas je barem tisuću studenata koji su bili nagurani jedan na drugog. Ušli smo u gužvu i jedva se nekako progurali kako bi pozdravili svoje prijatelje, a ostali smo na partyju možda tri sata.

 

Kakav je bio osjećaj vidjeti toliko ljudi na jednom mjestu nakon godinu dana?

 

Moram istaknuti da me obuzela ogromna količina anksioznosti na partyju. Mislim da to nije bilo zbog korone već zbog socijalizacije. Jednostavno me preplavila panika kada sam shvatio koliko je ljudi oko mene i osjećao sam se kao da ne znam kako im prići, odnosno socijalizirati. To mi se stvarno nikad prije nije događalo pa vjerujem da je veliku ulogu igrala korona zbog koje su nam socijalni kontakti bili jako ograničeni. 

 

Zašto si odlučio otići na party u vrijeme pandemije? Jesi li kasnije imao simptome zaraze?

 

Ja sam u proteklih godinu dana puno puta promijenio mišljenje o korona virusu. Jedno vrijeme sam koronu smatrao jako opasnom i stvarno sam se bojao, a kasnije sam shvatio da je moje mišljenje bilo pod velikim pritiskom medija. Na party sam odlučio otići kako bi napokon dobio odgovor na pitanje je li korona stvarno toliko opasna. Može se reći da sam otišao kako bi istražio širi li se zaraza tako brzo kao što mediji uporno ističu, ali sam također htio ponovno iskusiti ona “normalna” okupljanja. Taj dan je bio dosta revolucionaran za moje mišljenje o koroni s obzirom da se nisam zarazio kao ni ostatak mog društva unatoč tome što smo bili u kontaktu s puno ljudi. Vjerujem da je pri tome veliku ulogu igrala činjenica da smo bili na otvorenome pa je zato i teže zaraziti se. 

 

Misliš li da su okupljanja mladih u vrijeme pandemije opravdana?


Mislim da, kao i u svemu u životu, treba pronaći neku sredinu. Trebamo paziti na sebe i svoje roditelje i pronaći granicu pri tako velikim okupljanjima. Smatram da, ako se netko i odluči na velika okupljanja, treba se izolirati kako bi zaštitio svoje bližnje. Broj mladih koji se pojavio na ovakvim partyjima samo je reprezentacija onoga što se događa u državi. Smatram da su okupljanja u Zagrebu, Osijeku i ostalim gradovima rezultat prestrogih epidemioloških mjera te da one trebaju popustiti, a mlade ljude se treba smiriti i obrazovati kako trebaju čuvati starije i sebe bez ugrožavanja vlastite slobode. Moram naglasiti i da me ovo iskustvo naučilo da nije realno očekivati od mladih da provedu godinu dana bez socijalnog kontakta te da nije ni psihički zdravo biti ovoliko dugo bez socijalizacije jer ovo su, ipak, najbolje godine naših života. 

 

Drugu perspektivu predstavit će Krunoslav Zmaić, dekan Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku. S obzirom da je FAZOS smješten upravo na Kampusu, bio je izložen mnogim neredima za vrijeme mladenačkih partyja te smo zbog toga odlučili vidjeti okupljanja mladih kroz oči dekana. Zmaić će nam dati svoj komentar na pojavu smeća i objasniti je li ponašanje mladih uistinu opravdano situacijom. 

 

Kako komentirate pojavu smeća kao posljedicu okupljanja mladih?

 

Pojavu smeća kod našeg fakulteta smatram neprimjerenim načinom druženja mladih. Mi kao akademska institucija odgovaramo za naše posjede pa tako i za materijalnu štetu. Prolijevanje alkoholnih pića po kamenim površinama, uništavanje stakala kombija i hidranata, vađenje stupića, otvaranje plinskih spremnika i slično - ne toleriramo. Moram istaknuti da su se studenti pokušali organizirati i počistiti nered, no problem je što odvoz tog smeća ipak košta. U suradnji s dekanom Građevinskog i arhitektonskog fakulteta Osijek Damirom Varevacem i policijom ovakva su događanja napokon prestala, a ponavljaju li se negdje dalje, zaista ne znam. 

 

Smatrate li da je ponašanje mladih opravdano?

 

S obzirom da imam dvoje djece, mogu reći da su mladi izuzetno zakinuti za mnoge oblike i mogućnosti druženja. Potreba mladih za okupljanjima i za sve ono što je pandemija korone ograničila zaista se ne može poreći. Ipak, moram istaknuti da ova cjelokupna situacija s koronavirusom traži odgovornost. Smatram da je ponašanje mladih koji nisu poštovali epidemiološke mjere i time povećali mogućnost širenja zaraze - neodgovorno i time neopravdano.


Oba su sugovornika dala odlične argumente pri raspravi o okupljanju mladih za vrijeme pandemije. Jasno je da mladi odlaze na partyje kako bi ponovno iskusili “normalna” druženja, a može se reći da je i nerealno očekivati da će provesti godinu dana bezokupljanja. Također je jasno da mladi primjećuju golemi pritisak medija i da bi ih se trebalo, kao što je Dragan napomenuo, smiriti i obrazovati kako da zaštite sebe i druge. Oba sugovornika pozivaju se na odgovornost mladih te pronalazak granice između primjerenog i neprimjerenog ponašanja. Može se zaključiti da mladi istovremeno trebaju zadovoljiti potrebu za socijalizacijom, radi vlastitog psihičkog zdravlja, ali uz poštivanje epidemioloških mjera kako bi zaštitili svoje bližnje. Iako su mladi vidljivo zakinuti za mnoge oblike druženja, smatra se da je moguće organizirati druženja koja neće dovesti u opasnost ostale, a okupljanja od tisuću ljudi - to ipak nisu.


Intervjuirala: Elena Lukić