Kalendar događanja

Listopad 2021
Pon
Uto
Sri
Čet
Pet
Sub
Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Mlada pjesnikinja Ivona uskoro objavljuje svoju prvu knjigu

Da su riječi ogledalo duše, najbolje zna mlada Osječanka Ivona Martić koja u slobodno vrijeme piše poeziju. Iako ima samo 19 godina, ozbiljno se bacila u pjesničke vode i uskoro objavljuje svoju prvu zbirku poezije. O mladoj Osječanki, poeziji, društvenim mrežama i književnoumjetničkom izražavanju, prvoj knjizi itd., možete pročitati u intervjuu.


Ukratko nam reci nešto o sebi.


Zovem se Ivona Martić, imam 19 godina i završila sam srednjoškolsko obrazovanje u I.gimnaziji Osijek. U školi sam ostvarila sve svoje uspjehe, pronašla sebe i ono što me ispunjava. Oduvijek sam voljela Hrvatski jezik i književnost, a najviše sate na kojima smo radili poeziju. U slobodno vrijeme volim čitati knjige i provoditi vrijeme s ljudima koji mi pružaju osjećaj slobode i veliku podršku.


Koju književnu vrstu najviše pišeš i gdje pronalaziš motive za pisanje?


Iako sam izrazito vesela i vedra osoba, najviše volim pisati pjesme o životnim temama. Uvijek ljepše pišem o nekim društvenim problemima jer su, nažalost, vrlo aktualni. Smatram da je vrlo važno biti optimističan, čak i kada za to teško pronalazimo razloge. Volim pisati o ljubavi jer moja mentorica kaže kako je Ona pokretač svega. Osim poezije, ponekad pišem i novele. Međutim, one još nisu dovršene pa smatram da još uvijek nisu za javnost.


Imaš li najdražeg autora/autoricu? Tko je to i po čemu ti je najdraži/a?


Jedan jedini i neponovljivi Tin Ujević, ali uz njega i Dobriša Cesarić. Doista smatram da su riječi slabe da bi opisale njihove sposobnosti. Obojica su imali svoj poseban stil koji je uvijek prepoznatljiv u pjesmama. Od autorica bih izdvojila Vesnu Parun koja u svojim pjesmama ističe bujnu i originalnu metaforiku. Kada bih morala opisati nekoga od njih troje, izdvojila bih stih iz pjesme Vedrina: Ko će mi reći ime moga cilja?


Na Instagram profilu @mojerijecii objavljuješ razne citate i poruke. Zašto si se odlučila na objavljivanje svojih radova na Instagramu? Misliš li kako su društvene mreže odličan način za književnoumjetničko izražavanje?


Nisam ljubitelj društvenih mreža jer se one danas koriste na potpuno krivi način, prikazuju se potpuno savršeni životi, a u stvarnosti nije tako. Odlučila sam objavljivati svoje radove i svoje riječi na Instagramu jer tako želim ukazati svima kako je u redu biti loše volje, ali isto tako kako je važno biti sretan i ispunjen. Otkako sam otvorila svoj profil, pristižu mi doista lijepe poruke i nema ljepšeg osjećaja kada znam da sam nekome popravila dan ili pomogla u teškom periodu života. Iako nisu baš najbolja platforma za književni izričaj jer postoje stranice koje prekopiraju nečiji sadržaj ili nešto oko čega si se doista potrudio, danas su pristupačne svima pa je to jedina dobra stvar.


Šuška se kako uskoro objavljuješ svoju prvu knjigu. Možeš li otkriti nešto više o svojoj knjizi?


Uskoro objavljujem svoju prvu zbirku pjesama Glasna tišina. Zbirka sadrži pjesme koje su poredane po tematici, ali ne onoj klasičnoj (to još ne smijem otkriti). Domagoj Šokičić autor je naslovnice i ovim putem mu se zahvaljujem na trudu i vremenu. Sve ono što sam imala u svojoj glavi odradio je u nekoliko linija. Već godinu dana radim na tome i bilo je doista teških trenutaka u kojima sam počela sumnjati u sebe i sve ono što sam tada radila. Zahvaljujući mojim bližnjima i prijateljima koji su uz mene od prvog napisanog slova pa sve do danas, sada sa smiješkom očekujem svoj uspjeh.


Tko ti je sve pomogao pri realiziranju i objavljivanju knjige? Planiraš li objaviti još koju knjigu?


Posebnu i jedinstvenu podršku od samoga početka pružala mi je moja profesorica, a sada već duže vrijeme mentorica Margareta Princip. Pratila me na svakom mom koraku i savjetovala pri teškim odlukama. Uz svoj posao uvijek je imala vremena pomoći mi oko zbirke i što je najvažnije –  nikada nije odustala od mene. Pratila me na natjecanju, zajedno smo postizale uspjehe, motivirala me kada mi je bilo teško, a ono najljepše što je učinila za mene, prepoznala je moje kvalitete. Ovim putem joj se zahvaljujem na nesebičnom trudu i na tome što mi je pokazala da dragulji nisu samo obično kamenje, već ljudi. Kako bi ona rekla: Na mladima svijet ostaje. Neka onda tako i bude, a u planu mi je objaviti još nekoliko knjiga.


Kako je reagirala okolina kada je saznala da objavljuješ knjigu, a kako si reagirala ti?


Kada sam rekla da ću objaviti knjigu, svi su reagirali pozitivno i pomalo su bili iznenađeni. Podršku sam naravno uvijek imala, a svi su većinom govorili da je to izrazito velika stvar za nekoga mojih godina. Većina profesora očekuje knjigu s posvetom, a obećanja su tu da se ispune. Nisam mislila da ću imati toliko podrške, ali moja mama je uvijek isticala kako je ponosna na mene. Čak i da nisam imala toliko podrške, njezina bi mi uvijek bila dovoljna.


Osim što u slobodno vrijeme pišeš, baviš li se još nečim?


U slobodno vrijeme rado čitam knjige, izlazim s društvom u prirodu, treniram ili radim nešto korisno. Ponekad na par mjeseci ugasim društvene mreže (sve osim stranice na Instagramu) jer smatram da možemo provesti vrijeme kvalitetnije. Život je jedan, vrijeme leti i ne čeka nikoga pa tako ni nas, stoga je najbolje svaki trenutak iskoristiti na najbolji mogući način.


Budući da si maturantica, koji studij planiraš upisati? Hoće li tvoj studijski izbor biti povezan s tvojom velikom strasti – pisanjem?


Prvi izbor mi je Studij pedagogije i hrvatskog jezika i književnosti u Osijeku, a ostali izbori su također vezani uz Hrvatski jezik. Voljela bih raditi u školi kao profesorica, a pored toga nastaviti pisati. Nikada ne znamo što nas zapravo čeka jer Krhko je znanje.., ali spremna sam na sve.


Za kraj, možeš li izdvojiti par stihova koji će se moći pronaći u tvojoj knjizi?


Ostat će nečije ruke stare i jake,

jer samo nas ljubav može spasiti.

Ali živjeti dok nam se težina smije,

najveća je umjetnost na svijetu.

Nedovršeni ti ne pristaju,

ti si za ništa ili sve.


Intervjuirao: Ivan Vuknić