Kalendar događanja

Listopad 2020
Pon
Uto
Sri
Čet
Pet
Sub
Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Nikica Torbica - mladi aktivist

Za početak, ukratko nam se predstavi.

 

Moramo prvo riješiti očito - zovem se Nikica Torbica, ime mi se rimuje, pamtljivo je i zadnjih 28 godina zabavlja ljude iz Osijeka, ali i čitave Hrvatske :-)

 

Malo manje zabavne informacije o meni su da sam po struci profesor povijesti, s posebnim interesom za povijest mirovnih pokreta i ljudskih prava, ali i obrazovanje svih uzrasta i generacija o tim tematikama.

 

Zafrkant sam po naravi, rijetko sam ozbiljan duže od 5 minuta u komadu, volim ljude i druženja, uživam u neformalnim okruženjima, ali sam često i štreber kada treba odraditi ono u što vjerujem.

 

 

Kako je tekao tvoj profesionalni put i gdje si trenutno zaposlen?

 

Moja su prva iskustva bila rad u školi. Kao i brojni drugi započeo sam stručnim osposobljavanjem, u III. gimnaziji Osijek kod kolege, danas dragog prijatelja i ponajboljeg nastavnika povijesti u Slavoniji i šire - Vedrana Ristića. Potom sam tijekom godinu dana zamjene skupio i ponešto samostalnog iskustva u Tehničkoj školi Nikole Tesle u Vukovaru. 

 

Paralelno sam se obrazovao na neformalnim edukacijama iz tema Građanskog odgoja i obrazovanja, kao što su ljudska prava, politička i medijska pismenosti, aktivno djelovanje u zajednici i dr. Premda sam nastavu i rad s učenicima obožavao, škola mi je sve više postajala suviše čvrst okvir za provedbu svojih, katkada aktivističkih, a svakako društveno angažiranih ideja. 

 

Kada je zamjena u Vukovaru završila i nakon što sam se ponovno vratio na „biro“, odlučio sam se posvetiti traženju posla u organizaciji civilnog društva. To je tijekom naredne dvije godine uključivalo puno volontiranja te tek povremene plaćene angažmane, ali sam i dalje svoje vrijeme ulagao u prikupljanje znanja i vještina te uživao radeći ono u što vjerujem. 

 

Moj je dugoročni stabilni angažman u Volonterskom centru Osijek započeo 2018. godine od kada tamo i radim s nastavnicima i mladima prvenstveno na obrazovanju za demokraciju i ljudska prava. Išao sam s pomalo ludom nadom i uložio „all in“ na relativno uzak spektar interesa – i u mome se slučaju to prepoznalo i isplatilo. 

 

 

Što radiš u slobodno vrijeme?

 

U slobodno vrijeme većinom smišljam nove ideje i aktivnosti.

 

Prvi dio svoga slobodnog vremena potrošim na kreativnu hiperaktivnost i smišljanje dugoročnih (najčešće volonterskih) aktivističkih angažmana ili smišljanja novih ideja za neformalno obrazovanje. 

Drugi dio slobodnog vremena provedem tražeći pametne i pouzdane, a istovremeno i dovoljno blesave ljude koji su spremni sa mnom žrtvovati vlastito vrijeme i znanja (a katkada i novce) za dobrobit zajednice.

 

U zadnjih sam se nekoliko godina usavršio u ovom hobiju i danas imam jasniju ciljanu skupinu, jasnije teme kao i mrežu osoba s kojima mogu provoditi te ideje, ali i koje će mi na vrijeme reći kada pretjeram i trebam „ohladiti“  

 

Treći dio slobodnog vremena uglavnom zamišljam da radim na svom doktoratu. Kažem –  zamišljam – jer nisam pronašao vrijeme da se tome ozbiljno i posvetim.

 

Kada pak dođe do zamora (a dođe!), glavu odmaram trčanjem, bicikliranjem, planinarenjem...

 

 

Smatraš li da te aktivnosti doprinose i tvom profesionalnom razvoju?

 

Kako se već moglo naslutiti, imam tu sreću da se moj profesionalni put savršeno isprepliće s gore navedenim. To, dakako, nije slučajno – kako sam već rekao, u jednom sam trenutku ciljano odlučio svoju budućnost potražiti upravo u organizaciji civilnog društva kao najažurnijem i najneposrednijem sektoru u djelovanju na rješavanju izazova s kojima se susreće zajednica. 

 

 

Nedavno si, s nekolicinom mladih pokrenuo neformalnu platformu mladih pod nazivom Mladforma.

Kako je došlo do ideje za osnivanjem i na kojim idejama i ciljevima je zasnovan rad Mladforme?

 

Vjerujem kako smo svi mi iz koordinacije Mladforme imali godinama takvu ideju negdje u primisli, možda u različitim varijacijama, ali sa sličnom jezgrom – okupiti skupinu mladih na jednom mjestu, a koja će činiti vršnjačku podršku i koja će skupa promišljati o društvu i ulozi mladih u njemu. Tako je i u meni ta ideja dozrijevala tijekom nekoliko godina, prije nego li sam o njoj počeo razgovarati s dvije kolegice za koje sam znao da će imati sluha i da će prepoznati važnost i vrijednost te ideje. Taj se krug brzo proširio na ono što je danas šesteročlana koordinacija Mladforme, sastavljena od mladih osoba koje imaju volontersko i radno iskustvo u civilnom društvu. Tako se krajem 2019. oblikovala jezgra Mladforme koja je detaljno raspisala ideju prije nego li smo se odlučili početkom 2020. i „outati“ u javnosti i preći tu granicu nakon koje se više ne možemo vratiti. Predstavili smo našu ideju mladima grada Osijeka i prepustili se njima da odrede jesmo li relevantni i potrebni ovome gradu. 

 

Temeljna ideja Mladforme je peer to peer podrška, stvaranje skupine mladih koja promiče građansku hrabrost i aktivizam te aktivaciju mladih oko pitanja javnih politika usmjerenih na mlade i čitavu zajednicu. Mladforma želi stvoriti prostor u kojem će mladi moći tražiti podršku u razvoju vlastitih ideja i inicijativa, u kojem će mladi moći podržati jedni druge, u kojem će pronaći siguran prostor za izražavanje mišljenja, prostor u kojem će se mlade čuti.

 

Pri tome Mladforma ne krije da ima i jasan vrijednosni okvir – naše je djelovanje zasnovano na vrijednostima solidarnosti, nenasilja, odgovornosti, ravnopravnosti, tolerancije, slobode... kao i drugim vrijednostima ljudskih prava i demokratskog društva. 

 

Želimo stvoriti prostor za mlade koji se kreću unutar ovih vrijednosti i žele doprinijeti izgradnji tolerantnog društva, društva koje promiče solidarnost i empatiju, različitost i uključivost, društva u kojem se ljudi ne osuđuju prema nacionalnosti, vjeroisposvjesti, rodu, seksualnosti... društva koje promiče održivi razvoj i očuvanje okoliša u kojem svi živimo, koje promiče demokratične procese, te društvo koje zna važnost kvalitetnog (građanskog) odgoja i obrazovanja mladih u formalnom i neformalnom okruženju kao jednog od osnovnih alata za takvu društvenu promjenu.

 

Sve navedeno podrazumijeva organiziranje aktivnosti kao što su tribine i paneli, (aktivističke) intervencije u javni prostor, online aktivizam, organizacija edukacija, obilježavanje bitnih međunarodnih dana, praćenje i komentiranje lokalnih i nacionalnih javnih politika prema mladima... te brojne druge stvari koje članovi detektiraju kao bitne.

 

 

Koji je po tebi trenutno  najveći problem/izazov s kojim se mladi u Slavoniji susreću?

 

Po osobnom iskustvu ponajviše uočavam da mladi nemaju dovoljno prostora u kojima ih tretiraju ravnopravnim građanima, prostora u kojem mogu iznijeti svoja razmišljanja i potrebe bez straha od dociranja i stava „neki mladi se tamo igraju“, prostora u kojem mogu razmišljati kako postati aktivan dio rješenja izazova u zajednici, a ne samo skupina koja je problem ili koja treba pomoć „odraslih“. Taj je prostor ujedno i figurativni i doslovni.

 

To rezultira i manjkom vjere mladih da se išta može promijeniti. Okružuje nas često ta naučena bespomoćnost i pasivnost mladih koji su uvjereni da se ni ne isplati pokušavati jer ionako nema ništa od toga. U takvim se okolnostima dio mladih orijentira na trenutni užitak i jeftinu zabavu. Isključuje se iz društvenih procesa i orijentira samo na sebe, ne razmišljajući o odgovornostima spram društva u kojem živimo.

 

Što misliš kako mladi mogu prevladati prepreke koje im stoje na putu osobnog i/ili profesionalnog razvoja?

 

Ovo je svakako „easier said than done“, ali – trebaju prvo biti istinski otvoreni na mogućnost da se stvari doista mogu mijenjati na bolje. I da ONI mogu biti ti koji rade te promjene. 

 

Pri tome moraju osvijestiti i moć udruživanja. Samostalno možda i ne možemo riješiti mnoge probleme, no u njima ionako nikada nismo sami. Čak i kada ih ne možemo riješiti, možemo početi raditi na promjeni, a dok se ona ne dogodi pronaći podršku i razumijevanje.

 

Ovo govorim jer sam to iskusio. Govorim iz pozicije nekoga tko je i sam bio u jednom trenutku pasivan, tko nije vjerovao da može doprinijeti. 

 

I za kraj, što bi želio poručiti mladima u Osijeku i šire?

 

Ako se želite aktivirati, ali niste sigurni biste li mogli doprinijeti – ne brinite. Ne morate biti sveznajući, niti bez mane. Ako imate istinsku motivaciju, onda već u ovom trenutku imate što je potrebno da započnete. Dodajte tome i malo strpljenja te mentorstva, i možete očekivati velike stvari. 

 

Ako se želite aktivirati, ali ne znate kako i gdje – zastanite, istražite, raspitajte se. Niste sami u toj želji i možete tražiti pomoć. Brojne su organizacije koje se direktno ili indirektno bave mladima. A ako čitate ovaj intervju, već ste pronašli barem dvije koje vam mogu pomoći 