Patricija Čuletić, studentica socijalnog rada i dugogodišnja volonterka iz Slavonskog Kobaša, svojim primjerom pokazuje kako mladenačka energija, empatija i želja za promjenom mogu ostaviti snažan trag u zajednici.
1. Možeš li nam se na početku ukratko predstaviti i reći tko je Patricija izvan fakulteta i volontiranja?
Izvan fakulteta i volontiranja, osoba sam koja najviše cijeni vrijeme s dečkom, obitelji i prijateljima. Posebno sam vezana uz svoje male nećake; uz njih sam i animatorica i teta čuvalica. Vjerujem da će mi sudjelovanje u njihovu odrastanju jednog dana biti dragocjeno, jer je rad s djecom ono čemu težim.
Slobodno vrijeme najradije provodim u prirodi, a proljeće je bez konkurencije moje doba godine. Volim rolanje, vožnju bicikla i izradu rukotvorina, aktivnosti koje me opuštaju i pune energijom.
Osim toga, rado slušam glazbu, osobito ex yu, pa su mi i koncerti česta meta.
Kada bih se morala opisati u tri riječi, rekla bih da sam odvažna, plemenita i uporna.
Volim učiti nove stvari i stjecati različita iskustva, a u svojih 24 godine shvatila sam da sam posebno osjetljiva na ljude pred koje je život stavio određene prepreke. To me posebno motiviralo za studij socijalnog rada, a i dalje me motivira za budući rad.
2. Tijekom studiranja živjela si u Osijeku, slažeš li se da je “grad po mjeri studenta” ili bi nešto ipak promijenila?
Razdoblje života koje sam provela u Osijeku svakako ću pamtiti kao lijepo mladenačko doba. Osijek je grad, prvenstveno po mojoj, a vjerujem i po mjeri svakog drugog studenta. Ono što je mene u Osijeku posebno dojmilo je toplina koju grad ima, mir koji nigdje drugdje nisam doživjela kao na Promenadi i definitivno prijateljski nastrojeni mladi ljudi iz cijele Hrvatske i šire. Svima bih preporučila da baš naš „Grad na Dravi“ uzmu u obzir kao mjesto studiranja, jer je meni pružio brojne mogućnosti i nezaboravna iskustva, U kontekstu studentskog života, imala sam tu „sreću“ da u Osijek dođem za vrijeme pandemije, pa sam od brojnih ljudi čula kako im je ista uskratila noćne izlaske, upoznavanja i druženja.
Ja baš mislim suprotno, jer sam dojma da mi je pandemija omogućila da na Osijek razvijem jedan sasvim drugačiji pogled i doživim ga iz drugačijih uglova, sa različitih lokacija, i smirenije promotrim bogatstva kojima se Grad može pohvaliti. Osijek je definitivno bio moj drugi dom, a najviše sam mu zahvalna na tome kako je oblikovao mene, i pokazao mi koliko toga zapravo mogu ostvariti.
3. Dolaziš iz manjeg mjesta, Slavonskog Kobaša, jesi li osjetila razliku između života u manjem mjestu i velikom gradu?
Naravno da se razlika između malog sela i grada vidi, osobito kad se radi o selu koje ima do tisuću stanovnika i velikom gradu poput Osijeka. Ono na što bih posebno obratila pažnju je svakako lakši život u gradu zbog bolje dostupnosti različitih sadržaja i usluga. Također, u Osijeku sam imala priliku upoznati različite profile ljudi, s različitim interesima na čemu sam mu svakako zahvalna. Međutim, kako sam već spomenula da u Osijeku vlada prijateljska atmosfera, osobito u studentskom domu u kojemu sam boravila gotovo sve godine studiranja, nisam se osjećala kao “stranac” u velikom gradu. Naprotiv, nisam osjetila veliku promjenu u odnosu na manje mjesto u tom pogledu, jer gdje god kreneš, sretneš nekoga poznatog. Također, Slavonski je Kobaš smješten tik uz rijeku Savu, tako da me i Drava u Osijeku podsjećala na rodno mjesto.
4. Volontiraš dugi period, kako je sve počelo i što te „zadržalo“?
Već sam punih 10 godina aktivna volonterka u Kreativnoj udruzi mladih “Limes” u Slavonskom Kobašu. To je udruga koja na različite načine unaprjeđuje život u našoj lokalnoj zajednici kroz organiziranje aktivnosti i akcija namijenjenih različitim dobnim skupinama; od radionica za djecu do starijih osoba. KUM “Limes” postoji dugi niz godina, i rekla bih kako je u našoj lokalnoj zajednici “u trendu” volontiranje. Iz prve ruke znam da djeca jedva čekaju da dosegnu dobnu granicu kako bi se učlanili u Udrugu. Tako sam i ja počela, a posebno me tome privlačila sloga, zajedništo i velika motivacija naših članova da na bilo koji način doprinesu našoj zajednici, privuku mlade da proaktivno koriste svoje slobodno vrijeme, druže se, ali i aktivno pružaju pomoć sumještanima u potrebi. Iz sličnih sam razloga i danas aktivan volonter, samo nakon pet godina studiranja socijalnog rada tome pridodajem i neku teorijsku i praktičnu svrhu, pa mi to sve skupa ima još više smisla.
5. Socijalni rad zvuči „strašno i ozbiljno“, kako to da si odabrala taj put?
Kao što sam već opisala, na studiranje socijalnog rada definitivno me usmjerilo aktivno dugogodišnje volontiranje koje je tomu prethodilo. Osim toga, uvijek sam u sebi osjetila potrebu da pružim ruku podrške i pomoći ljudima kojima je to potrebno. Iako se naše zanimanje nerijetko opisuje kao “zastrašujuće”, ja ipak biram da o njemu mislim i živim ga kao nešto što je jako plemenito.
6. Kakvo je tvoje iskustvo studranja, pruža li ti fakultet prilike i ispunjava tvoja očekivanja?
O studiju socijalnog rada u Osijeku od prve godine imam samo riječi hvale, i da mogu birati opet bih odabrala taj put. Ono na što bih posebno obratila pozornost je količina praktične nastave koja se obavlja u našem studijskom program, a koja mi je definitivno omogućila bolji uvid u poslove socijalnog radnika i različite mogućnosti zapošljavanja, kao i zahtjeve koje rad s različitim korisničkim skupinama pred nas stavlja. Fakultet je definitivno ispunio moja očekivanja, a osim znanja i vještina koje sam kroz njega razvila istaknula bih i izrazito podržavajuću atmosferu na našem faksu i kvalitetne odnose s profesorima i asistentima koje smo razvili u ovih pet godina.
7. Što sve radi Kreativna udruga mladih LIMES i koja je tvoja uloga tamo?
U prethodnom sam se pitanju ukratko osvrnula na to da KUM “Limes” organizira aktivnosti za sve dobne skupine. Naime, radi se udruzi koja u najmanju ruku unaprjeđuje život stanovnika jednog malog ruralnog mjesta u kojemu definitivno nedostaje sadržaja. Tako su, na primjer, članovi KUM “Limes” prepoznali potrebu za aktivnostim namijenjenim djeci, jer u našem selu ne postoje organizirani program i aktivnosti predškolskog obrazovanja. Osim toga, organiziramo različite sportske aktivnosti, uređujemo park, obalu rijeke Save, organiziramo koncerte i zabave, a prihode namijenimo ili uređenju samog sela, ili u humanitarne svrhe. Ponosno stojimo iza dva projekta u kojima smo od novca skupljenog na koncertima izgradili dvije kuće mještanima u potrebi. Osim toga, poanta je priče također i motiviranje mladih da se uključe, sudjeluju, daju svoj doprinos i naravno upoznaju i druže, čega definitivno u ovom digitalnom dobu nedostaje.
Što se moje uloge u Udruzi tiče, 4 godine sam bila tajnica dok nisam otišla na fakultet, a sada sam samo aktivna članica. Dio za koji sam se ja najviše opredjelila u radu udruge su kreativne, edukativne radionice za djecu te sportske aktivnosti.
8. Zauzimaju li ti studij i volontiranje puno vremena, kako uspijevaš balansirati obveze i slobodno vrijeme?
Studij i volontiranje definitivno zahtijevaju puno vremena, a moram priznati da su se moji volonterski sati smanjili otkako sam upisala fakultet. Međutim, kada god sam u mogućnosti rado se uključujem u aktivnosti Udruge. Mislim da se uz dobru organizaciju sve stigne, a ja sam pet godina funkcionirala na način da preko tjedna rješavam obaveze vezane za fakultet, a vikendom se posvetim drugim aktivnostima.
9. Osim volontiranja, imaš li kakve druge hobije?
U slobodno vrijeme volim se baviti kreativnim radom, što je rezultiralo izradom vezica za dude varalice od konca i perlica. Volim se družiti, piti kave, fotografirati, rolati i naravno izlaziti. Nađe se tu svega pomalo.
10. Zalažeš se za glas mladih u društvu, zašto ti je važno biti aktivan građanin?
Mišljenja sam da se potreba za promjenom ne očituje sama od sebe, nego da smo mi kao društvo glavni odgovorni za iniciranje određenih promjena, i da tako sve kreće. Također, spomenuta digitalizacija, posljedice COVID-19 pandemije u vidu “zatvaranja” osoba samih u sebe, kao i razvoj umjetne inteligencije definitivno su problemi koje uočavam u današnjem društvu i vjerujem da su velikim dijelom “krivci” za pasivnost današnjih građana, osobito mladih. Zahvalna sam, stoga, što imam priliku biti aktivan i ravnopravan sudionik neke zajednice i svoje vrijeme ulagati u donošenje promjena od kojih koristi imamo svi. Ovim putem na to pozivam i druge.
11. Jedna rečenica koja te opisuje ili motivira u onome što radiš?
“Srcem velikim za djela velika.”
12. Gdje se vidiš nakon studiranja?
Nakon studiranja definitivno se vidim u svojoj struci, da radim kao socijalna radnica, ali isto tako vjerujem da nikada neću prestati učiti i dodatno se educirati kako bih unaprijedila svoje profesionalne vještine. Osim toga, sumnjam da će me ikada moj aktivan duh napustiti pa vjerujem da ću volontirati kada god budem u mogućnosti. Nažalost ipak se ne vidim u Osijeku, vraćam se u Slavonski Brod, međutim Osijeku nikada neću zatvoriti vrata.
13. Za kraj, što bi poručila mlađim generacijama?
Poručila bih vam da budete aktivni sudionici, da nikad ne odustanete od vjere u promjene i da ponekad baš vi budete inicijatori iste. Osim toga, slijedite svoje snove i svemu što život pred vas stavi dajte priliku. Iz svega se da nešto naučiti, i nikada ne znate kada i gdje ćete upisati neka lijepa i korisna iskustva.
Razgovor sa Patricijom: Tonka Dudaš, studentica socijalnog rada iz Osijeka.
