Kalendar događanja

Studeni 2020
Pon
Uto
Sri
Čet
Pet
Sub
Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Upoznaj Anu Mitar

 

1. Za početak, molim te da se ukratko predstaviš čitateljima.

 

Bok svima, ja sam Ana rodom iz Kutine, srcem (i zadnjih dvije godine osobnom iskaznicom)  iz Osijeka, godinama bliže 30-tima nego 20-tima, iako se tako ne osjećam. Završila sam Medijsku kulturu na Odjelu za Kulturologiju i kroz taj fakultet sam se pronašla u svijetu medija, a radio mi je prva ljubav od mojih prvih javljanja u studentskoj emisiji Brtva glave na HRT Radio Osijeku. Trenutno sam samozaposlena u svojem obrtu koji posluje već 2 godine i kroz njega sudjelujem na raznim zanimljivim projektima s poznatim hrvatskim brendovima i događajima. 


2. Voditeljica događaja, radijska spikerica, sinkronizatorica, Youtuberica itd. samo su neki od tvojih poslova i hobija. Koliko je organizacija bitna u tvom svakodnevnom životu s obzirom na opseg onoga što radiš i čime se baviš? Što radiš u slobodno vrijeme?

 

Moram biti iskrena i priznati odmah na početku da mi je organizacija malo problematična u životu. Možda se čini nekada da držim stvari pod kontrolom, ali na žalost uvijek neka sitnica strada jer ju nenamjerno zametnem. Ali kada se zaredaju naporni tjedni i vikendi onda se natjeram na organizaciju i uspijem sve to držati pod kontrolom do ne prođe, a kad prođe onda opet sve po starom i “kud’ koji mili moji” s obavezama.  Ali mogu reći sa sigurnošću da je organizacija više od pola obavljenog posla, znam po osobama s kojima sam imala prilike raditi koje su me i nekim dijelom učile kako se organizirati i planirati unaprijed i ako možete pokušajte se učiti planiranju i raspodjeli vremena jer toliko olakšava život!

 

U slobodno vrijeme obožavam biti s prijateljima kod nas u stanu, družiti se uz fino pivo i hranu, dobre filmove i video igre. Šetam psa sa svojom boljom polovicom, većinom bježimo na lijevu obalu Drave u prirodu ili njegovu vikendicu u selo Draž. Zapravo svoje slobodno vrijeme uvijek nastojim provesti aktivno u krugu meni najdražih ljudi.


3. Poznata si kao “Legica u šetnji”. Gdje se sve legica Ana prošetala i koga je upoznala? Koja su tvoja  najzanimljivija i najsmješnija iskustva sa snimanja serijala?

 

Obzirom da nam je ova Korona svima malo pomješala planove koji smo svi imali početkom godine, nisam se baš previše šetala i radila neke revolucionarne stvari, upoznala jesam nekoliko novih ljudi zahvaljujući poslovima koje sam radila, ali puno je to manje nego što bi bilo da se ovo sve nije izdogađalŠto se tiče “Legice u šetnji” toliko mi nedostaje taj serijal, krenuli smo s planovima za drugu sezonu, ali opet,  došla je Korona i to nam isto malo poremetila sve. Kada se prisjetim svih epizoda uvijek je bilo smiješno na snimanju jer smo kao tim svi malo opaljeni pa je uvijek bilo zezancije i smijeha. Najviše smo se smijali na snimanju epizode sa Robertom Seligmanom jer odraditi sve one stvari u dovrani za mene je baš bio izazov pošto se nisam pošteno kretala od srednje škole kada sam se pripremala za nesuđeni Kineziološki fakultet (čovjek bi se začudio koliko može zahrđati i ostati bez kondicije u 10-ak godina). Definitivno trenutak kada me Robert učio koristiti sprave u dvorani i skakanje po trampolinu - to je bilo predivno iskustvo jer sam nekoliko puta skoro odletila pokraj trampolina, a o kozliću ili karikama ne trebam ni govoriti i naravno, vađenje iz bazena spužve - predivni kadrovi u emisiji.


4. Kako si se  odvažila na veliki korak u svojoj poslovnoj karijeri – otvaranje obrta? Što bi poručila mladima koji razmišljaju o pokretanju vlastitoga posla?

 

Zapravo nikada nisam razmišljala o opciji da budem sama sebi šefica i nisam ni bila previše upućena u mogućnosti vezane za obrt, ali onda mi je tadašnji šef firme za koju sam radila predložio tu opciju, malo me upoznao s time, ja sam kasnije krenula istraživati i shvatila da mi je to najidealnija opcija za mene. Pošto sam radila na puno konferencija i projekata za vrijeme diplomskog fakulteta nisam htjela izgubiti sve to i odlučila sam probati prvu godinu jer nisam imala što izgubiti i ispostavilo se da je to bila savršena odluka za mene.

Ono što bih mladima preporučila vezano za otvaranje obrta je da se ne boje, ali da ga ne otvaraju samo radi poticaja i kupovanja opreme jer bi im se to moglo obiti u glavu nakon što im završi ugovor sa zavodom za zapošljavanje. Obrt je zapravo sa mlade koji imaju veliki entuzijazam i neiscrpnu energiju za guranjem prema naprijed jer je toga najviše potrebno. Imaš onoliko koliko si omogućiš i nikoga osim sebe ne možeš kriviti ukoliko ne uspiješ, ali nije toliko to strašno jer imate toliko slobode od mjesta obavljanja posla, vremena obavljanja posla i biranje što želite raditi, a što ne. Koliko god možda zvuči strašno biti svoj šef, ako si u glavi sredite film i krenete svojim putem imati obrt može biti najbolja stvar za vas!

 

5. Tvoj posao iziskuje odlične komunikacijske i prezentacijske vještine, a mnogobrojni mladi imaju strah zbog izvođenja javnoga nastupa. Imaš li nekakve savjete koje bi uputila mladima za lakše izvođenje javnoga nastupa? Kako lakše savladati “strašnuˮ tremu?

 

Pokušavam se sjetiti svojih početnih trema, nisu bile male, ali se nisu toliko izvana vidjele, ja sam se treme rješila sa radom i praksom, što sam više konferencija vodila to mi je sa svakom konferencijom trema sve više slabila, ali nije potpuno nestala, imati tremu, onu pozitivnu je jako korisno jer te to drži koncentriranim i spremnim. Moja mala tajna na putu lakšeg svladavanja treme je da sam si u glavi složila film u kojem svaku osobu iz publike doživljama kao frenda ili fendicu s kojom sam barem jednom popila pivo i osvješatavam samu sebe da je prostorija puna ljudi i svatko od nas je samo čovjek koji isto tako u životu griješi i to me toliko opustilo jer bi znala da i ako pogrješim ili nešto krivo kažem neće me se “strijeljati”.

 

6. Živimo u suvremenom vremenu interneta, društvenih mreža i tehnologije kojima se služe nebrojeni mladi. Mislite li da su mladi medijski pismeni? Zašto je medijska pismenost mladih važna?

 

Baš sudjelujem u jednoj odličnoj platformi za mlade Mladforma koja se bavi ovim pitanjem i sudjelujem kao suradnica kada se radi o društvenim mrežama. Kako sam u tom svijetu od jutra do mraka mogu reći da mladi na žalost nisu medijski pismeni (čast izuzetcima i njih ima). Po mome mišljenju, u našoj se državi jako malo radi na medijskoj pismenosti i to tek na fakultetima, iako smatram da se sa time treba raditi od najranijeg uzrasta.

Jako je važno da mlade naučimo razaznati što je stvarnost, a što namještena digitalna realnost. Jako puno mladih živi u tom nekom imaginarnom svijetu Instagrama na prvome mjestu gdje mnogi profili pokazuju neki umjetan sjaj, osobno da ne znam neke osobe pomislila bih kako žive neki luksuz, a zapravo je to sve namješteno, iscenirano i umjetno što onda na mlade može ostavljati teške posljedice pri doživljavanju njihove stvarnosti, želja i mogućnosti.  Pod hitno se treba raditi na kritičkom mišljenju mladih pri konzumiranju društvenih mreža od doživljavanja vijesti i informacija do fotografija i videa. Od lažnih vijesti, do clickbait članaka sve je to sve veća opasnost za mlade koji su jako malo ili potpuno medijski nepismeni.


7. Imaš li planove za skoriju budućnost? Voliš li planirati svoju budućnost ili se više voliš prepustiti čarima života?

 

Ja uvijek imam želje, ne mogu reći da su planovi više kao neka nadanja jer volim da me život iznenadi, volim da mi dani nisu unaprijed iscenirani i isplanirani tako da ne mogu reći da imam neke daleke planove. Ono što moram planirati su neke životne stvari kao vječanje kroz 2 godine, a ostalo što se tiče karijere, putovanja, projekata i planova takve vrste - neka me život iznenadi! :)


8.  Za kraj, što bi poručila mladima u Osijeku i regiji?

 

Poručila bih da izbjegavaju negativu i te lude priče kako nema budućnosti u Osijeku i Slavoniji i Baranji jer ja kao osoba koja je došla iz Kutine uspjevam ploviti upravo ovim prostorima. Volite svoj grad i regiju, volite svoje ljude oko sebe i dajte sebe najiskrenije u projekte jer kada se date to se itekako isplati na kraju. Volontirajte što je više moguće jer vam ne mogu riječima opisati koliko je volontiranje korisno na kraju kada završite fakultet, za mene je to bila Brtva Glave koja mi je obilježila život kako privatno tako i poslovno i uvijek će biti moja najveća ljubav u svijetu poslova koje sam radila za vrijeme studiranja.

Ono najvažnije je da ne gubite nadu nakon prvog neuspjeha, jer kroz neuspjehe gradite sigurne i čvrste stepenice prema uspjehu koji će vas toliko iznenaditi da nećete doći sebi!



Intervjuirao: Ivan Vuknić