Kalendar događanja

Listopad 2021
Pon
Uto
Sri
Čet
Pet
Sub
Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Upoznaj uspješnu mladu sportašicu Vanesu

Za početak, ukratko nam se predstavi

 

Ja sam Vanesa Tot, imam 22 godine i dolazim iz Slavonskog Broda. Trenutno treniram i natječem se u kanuu.

 

Kako i kada je došlo do tvoje zaljubljenosti u sport pa tako i u kajak-kanu?

Kajak-kanu je zapravo jedini sport kojim sam se bavila, a ujedno i prvi. U kajakaški svijet sam kročila davne 2009. godine i to je više bilo iz znatiželje, da gledam grad iz druge perspektive, da upoznam nove prijatelje i putujem. S godinama sam vidjela i vjerovala da mogu biti uspješna, svaka medalja me poticala da radim više i želim više. Mislim da je ljubav prema mom sportu krenula kada sam osvojila prvu medalju pa na kraju postala i državna prvakinja.  I možda je doprinijelo to što sam uživala boraviti u prirodi i imala viška energije koju sam fokusirala na sport i gradnju sebe kao osobe.

 

Kako je tekao tvoj profesionalni put?

 

Da je netko rekao da ću biti ovoliko uspješna, ne bih mu vjerovala. Naime, 2015. godine sam iz kajaka prešla u kanu jer je moj trener Igor Krajina vidio potencijal da budem uspješna i veću priliku da se probijem u nekakav vrh veslanja. Tokom osnovne škole trenirala sam jednom dnevno, u srednjoj školi sam također uspjela uskladiti obveze i treniranje pa sam mogla čak i dvaput dnevno trenirati jer to je bilo potrebno ako želim veće rezultate. Naravno, bilo je tu puno odricanja. Od izlazaka, ljubavnih veza, prijateljstava te čak i maturalne zabave i putovanja. Sve se to isplatilo kroz moje uspjehe. Jako sam sretna što imam trenera Igora koji nije odustao od mene kada sam bila loša i kada nitko nije vjerovao u naše ciljeve. Mogu reći da sam ispunila sve ciljeve koje sam si zacrtala, ali sam također i željna većih rezultata jer znam da iz godine u godinu naporno treniram i napredujem.

 

Koje je tvoje najveće postignuće?

 

Najveće postignuće definitivno je plasman na Olimpijske igre. Tu sam kao "underdog" u zadnjoj prilici osvojila kartu za Tokyo. Izdvojila bi još svoju zlatnu medalju sa svjetskog kupa te brončanu medalju sa svjetskog U23 prvenstva. Ove sezone na Europskom U23 prvenstvu osvojila sam brončanu medalju u olimpijskoj disciplini na 200m te srebro na 500m. Ali na kraju ove sezone, najdraža utrka bila mi je Europsko seniorsko prvenstva gdje sam osvojila 6. mjesto i tako postavila svoje ime, ali i Hrvatsku pokraj velikih sila ženskog kanua. Uz to, iza sebe imam još 2 europske medalje, juniorsku broncu te seniorsko srebro.

 

 

Koja je tvoja definicija uspjeha i neuspjeha?

 

Trener kaže da iz svakog neuspjeha možemo nešto naučiti te da me to ne treba obeshrabriti. Svaki sportaš mora imati svojih uspona i padova da bi napredovao. Za mene bi neuspjeh bio ako ne bih ni probala dati sve od sebe, da odustanem prije nego li sam uopće krenula trku. Ove sam godine imala sam utrku gdje sam dala sve od sebe, ali nažalost nije išlo planirano i stala sam 100m prije cilja. Imala sam dvije opcije, doveslati do cilja ili odustati skroz. Smirila sam se, došla sebi i prošla kroz cilj. Moj trener smatra upravo to najvećim uspjehom jer se nisam predala. Nekada jednostavno ne ide onako kako smo zamislili. Ipak, sezona je bila poprilično duga i naporna, a sportaši nisu programirani roboti da uvijek imaju savršene i rezultatom uspješne trke.

 

Koji su tvoji životni ciljevi? Gdje se vidiš za pet godina?

 

Trenutno se planiram nastaviti baviti veslanjem, sve dok imam volju i ciljeve te rezultate. Nekakav sljedeći cilj mi je nastupiti u Parizu 2024., a do tada uzeti još koju europsku i svjetsku medalju. Privatni život mi je trenutno na čekanju, ali se potencijalno vidim u vojsci kada završim sportsku karijeru, a tko zna možda se javi želja da upišem fakultet.

 

Što radiš u slobodno vrijeme? Smatraš li da te aktivnosti doprinose i tvom profesionalnom razvoju?

 

U slobodno vrijeme čitam knjige i boravim u prirodi. Mislim da čitanje doprinosi stvaranju boljeg fokusa i koncentracije na pojedine stvari (utrke, zadatke u svakodnevnom životu) te da time možda gradimo nekakav svoj svijet u kojem se osjećamo sigurno i prihvaćeno. Boravak u prirodi uvijek je bolji nego biti zatvoren u 4 zida. Smirujuće je sjediti, gledati proučavati prirodu i pustiti "mozak na pašu".

 

 

Koji je, po tvom, mišljenju trenutno najveći problem/izazov s kojim se mladi u Slavoniji i u Hrvatskoj susreću?

 

Najveći problem s kojima se mladi susreći u Hrvatskoj je "što nakon završenog obrazovanja?", a problem osobito blizak meni jest "kako živjeti od sporta?" Sportaši u većini slučajeva odustanu jer nemaju dovoljnu financijsku potporu, a raditi i trenirati se ne može. Sportaši imaju male stipendije, male nagrade za ogromne uspjehe. Uzet ću za primjer Čile koji svaku medalju osvojenu pod zastavom nagradi izdašnom novčanom nagradom te dodatakom na stipendiju. Posla nema baš, svi traže radnike sa iskustvom, a kako da mi mladi skupimo iskustvo ako ne dobivamo priliku za rad? Zato mladi i odlaze u druge države, gradove jer jednostavno ne vide svoju budućnost ovdje. Da budem iskrena, iako krpam kraj s krajem jer su stipendije male, a novčane nagrade za svoje uspjehe rijetko dobijem, u svom gradu sam još uvijek samo zato što sam uspjela u sportu te se probila u sami vrh. Inače bih zasigurno bila negdje van Hrvatske završavala neki fakultet i radila.

 

Za kraj, što bi poručila mladima u Osijeku i šire?

 

Mladi ne bih trebali odustajati od svojih ciljeva zbog drugih ili zbog neuspjeha i pada. Uvijek trebamo biti usredočeni na krajni cilj, nagradu koja nas čeka kada "izvršimo" svoj dio. U sportu je to odricanje i sati treniranja, na fakultetu sati učenja, na kraju krajeva sve se isplati ako vjerujemo u sebe, ako smo okruženi ljudima koji misle pozitivno zajedno s nama.


Intervjuirala: Marlena Kunac