Za početak, ukratko nam se predstavi.
Bok! Zovem se Saša, živim u Osijeku i imam 20 godina. Upisao sam prvu godinu Ekonomskog fakulteta, a aktivan sam član Kreaktive, udruge za razvoj zajednice. Imam odlične fore, ali ako pitate moje prijatelje, reći će vam da su očajne. Vjerujte meni, ne njima.
Najdraži citat
Nemam najdraži citat, a često mi se neki svidi dok ne shvatim tek kasnije da je patetičan pa me bude sramota što mi se uopće i svidio. Zato bolje da na ovo pitanje ne odgovorim (haha).
Opiši nam svoj životni/profesionalni put ukratko
Ne bih svoj put baš nazvao profesionalnim (haha), barem ne još. Kao mali sam se često selio dok nisam došao u Cvjetno, na sam rub Osijeka. Ondje sam upisao OŠ Vladimir Nazor, a nakon toga III. gimnaziju.
Ne mogu se baš pohvalit da sam bio iznadprosječan učenik u svojoj generaciji, ali mislim da sam bio dobar u onim predmetima koji su me zanimali i kod onih profesora koji su te predmete činili boljima. Recimo, volio sam informatiku, ali i povijest, dva predmeta na totalno suprotnim stranama spektra. Dok me informatika zanimala od malih nogu, ljubav prema povijesti usadio mi je profesor Vedran Ristić, mentor koji me naučio kritički razmišljati.
Nakon gimnazije upisao sam Odjel za matematiku za što mislim da mi je pogreška jer sam razmišljao o tom što se traži, a ne što volim. Nije mi žao što sam „izgubio“ godinu jer sam od ožujka pa do sad imao vremena za puno stvari za koje u budućnosti neću imati vremena, od putovanja pa nadalje.
Za vrijeme srednje škole, 2016. godine išao sam na svoju prvu razmjenu u Belgiju. Bilo je to odlično iskustvo iz dva razloga. Jedan razlog je sam put u Belgiju, a drugi razlog je upoznavanje načina razmišljanja mladih izvan naša četiri zida, njihovog mindseta iz kojeg stvarno možemo puno naučiti. Nakon toga sam sudjelovao u još nekoliko razmjena, u nekoliko njih sam vodio grupu, a na zadnjoj razmjeni u Finskoj ovog srpnja bio sam i jedan od voditelja cijelog projekta, što je bilo odlično iskustvo, ali i velika odgovornost. Na sreću, svi smo stigli kući u komadu (haha), a grupa koju sam vodio bila je puna odličnih individualaca koji su zajedno funkcionirali kao prava klapa.
Osim sudjelovanja na Erasmus+ razmjenama, volontirao sam i u lokalnoj zajednici za koju mislim da je pokretač i početna točka za bilo što veće, a od prosinca 2018. godine sam i vijećnik u Mjesnom odboru Cvjetno gdje se trudim poboljšati svoju mikrozajednicu.
Što radiš u slobodno vrijeme?
Uvijek imam sto planova, ali se moje slobodno vrijeme najčešće svede na višesatnu kavu s društvom (ok, pivo, ne pijem kavu). Često volim zaredati i maraton neke dobre serije. Aktivnosti vezane za razvoj lokalne zajednice, volontiranje i slično ne bih svrstao u slobodno vrijeme. To je ono čim se bavim i što volim raditi, prije bih rekao da mi je to posao nego hobi. Ali posao kojeg volim raditi.
Doprinose li te aktivnosti tvom profesionalnom razvoju?
Teško mi je reći već sada što točno doprinosi u kojoj mjeri mom razvoju. Svakako imam osjećaj da je Erasmus+ jako doprinio razvoju mog karaktera, a još jedna stvar za koju moram dodati da je pomogla razvoju mojih komunikacijskih vještina jest rad preko studentskog servisa za jednog teleoperatera gdje ste svakodnevno u kontaktu s ljudima različitih zahtjeva, karaktera i ponekad nije lako biti u toj ulozi.
Koji je, trenutno, najveći problem vezan uz mlade općenito u Osijeku i u Hrvatskoj?
Najveći problem vezan uz mlade u Osijeku su sami mladi. Žao mi je što su mladi (i stari) previše pasivni da učine nešto za svoju okolinu. Na društvenim mrežama svi su ratnici, predsjednici, izbornici i slično, a kad treba nešto poduzeti, svi se vode onim – „lako ćemo“. Niti se stariji bore za prava svoje djece, a niti se recimo studenti, koji su bili nositelji buna i revolucija kroz povijest, bore za svoju budućnost (da ne bude zabune, ne zazivam revolucije haha). Svaki problem vezan uz mlade se može riješit ako ima dovoljno proaktivnih mladih koji će ga riješiti, a nažalost, taj broj mladih je premal.
Koja je tvoja definicija uspjeha i neuspjeha?
Mogao bih tu filozofirat na tri stranice, ali skratit ću. Za mene je uspjeh svako ono postignuće nakon kojeg sam sretan i zadovoljan. Postignuća nakon kojih smo ravnodušni ne bih nazvao uspjehom, kao što i loše stvari koje nas nisu pogodile ne bih nazvao neuspjehom. Dok smo još mladi ne bih zbrajao uspjehe i neuspjehe. Crtu treba podvući tek kasnije.
Koje prepreke mladi moraju prevladati kako bi napredovali u društvu?
Mladi moraju prevladati stigmu neozbiljnosti. Prečesto su mladi neshvaćeni tj. shvaćeni neozbiljnima iako tu ima odličnih ideja, prijedloga, želja. Teško je proći tu granicu ozbiljnosti kod drugih gdje će te stariji uvijek smatrati balavcem, a ipak, stariji su ti koji ti mogu dati određenu moć odlučivanja. U tim godinama kad smo najpotentniji i najkreativniji, tad se i najviše moramo dokazivati – roditeljima, profesorima, šefovima, onima koji odlučuju itd.
Koji su tvoji životni ciljevi? Gdje se vidiš za pet godina?
Moji životni ciljevi se konstantno mijenjaju. Ne mogu točno reći što ću raditi za godinu, pet ili pedeset godina, ali mogu reći da se svaku godinu života vidim u Osijeku iz kojeg bi mi se bilo muka odseliti. S prijateljima imam glupu internu foru da ću biti gradonačelnik jer stvarno želim raditi za dobrobit svoje zajednice, ali se po tome ne bih trebao uopće isticati jer bi dobrobit zajednice trebala biti u interesu svake osobe u Osijeku. Kad smo kod ciljeva, bitno je sjetiti se i onih ciljeva koji su ispunjeni i osoba koje su pomogle u tome. Ne bih imao takva razmišljanja da nije Sanele Ravlić, predsjednice Kreaktive, ali i Nikice Torbice (da, da, stvarno se zove tako haha), djelatnik Volonterskog centra, profesor, prijatelj. Jednostavno svakom trebaju neke osobe koje će im biti uzori i motivacija. Osoba koja je ciljeve gradila i ispunjavala sa mnom je Karla Blažević, moja kolegica, prijateljica i zvijezda vodilja (inače nisam patetičan, vjerujte mi, molim vas).
Što želiš poručiti mladima u Osijeku i šire?
Mladima bih želio poručiti da ustraju u svojim planovima, da biraju opcije koje će ih stvarno usrećiti, da uvažavaju tuđe stavove, ali i da ih preispituju, a na kraju odluče kako misle da je najbolje za njih same. Grad nudi puno opcija za volontiranje i kreiranje sadržaja, a na mladima je da se informiraju i pronađu ono što njih zanima i način na koji bi željeli mijenjati sliku grada. Zadnju rečenicu ću iskoristiti za samopromociju (nadam se da mi ovaj dio nećete obrisati), a to je da zapratite @kreaktiva.os na instagramu i „Kreaktiva“ na facebooku gdje možete vidjeti naše prethodne projekte, informirati se o novim projektima i pratiti „krindž“ storyje Karle Blažević i mene.