1. Za početak, predstavi nam se! Tko je Tin? Odakle dolaziš i čime se trenutačno baviš?
Pozdrav, ja sam Tin Žuljević i dolazim iz Osijeka. Završio sam III.gimnaziju u Osijeku i trenutno studiram na fakultetu elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija, smjer računarstvo. Bavim se fotografijom koja mi je ujedno hobi i trenutni posao.
2. Sjećaš li se svoje prve “prave” fotografije na koju si bio ponosan? Što ju je činilo posebnom?
To je pitanje na koje je teško dati pravi odgovor jer mi je trebalo dosta vremena, truda i prakse da dodem do nivoa te ''prave fotografije'', ali kada bih morao izdvojiti jednu, bila bi fotografija bijelog mosta. Izdvojio sam baš tu fotografiju jer mi je prirasla srcu i po mojoj viziji tada je bila baš kako sam htio.
3. Radio si dosta volonterskih projekata u svojoj srednjoj školi, ali i šire — što ti je to iskustvo donijelo, osim same prakse?
Tako je, fotografirao sam razna događanja u školi kada su mi školske obaveze to dopustale, ali i pored škole. Definitivno pored prakse sam stekao osjećaj rada s različitim tipovima ljudi koje sam upoznao i s njima naučio komunicirati kao kolega i zapravo sam time naučio kako pristupati takvoj vrsti posla.
4. Fotografiranje maturanata za godišnjak (u I. i III. gimnaziji) je velika odgovornost — kako pristupaš takvim zadacima i radu s ljudima?
Najbitnije u toj priči su dvije stvari, a to su komunikacija i organizacija. Fotografiranje maturanata se obično održava pri kraju njihove školske godine, a tada su svi napeti radi matura i prenatrpani su svojim obavezama. Kada pristupam takvoj vrsti fotografije, dogovorim vrlo detaljno sve sa odgovorim ljudima i sa maturantima i izražavam im način na koji ih fotografiram da sve ide sto fluidnije i bez ikakvog stresa.
5. Danas surađuješ s različitim organizacijama (UnisportOS, Studentski zbor FERIT-a..) i bendovima (Raspali Klio, Oganj, Cageheart..) — što ti je najzanimljivije u fotografiranju događaja, koncerata... i koja je razlika u odnosu na, recimo, portrete?
Ako ćemo sagledati prvo koncerte u odnosu na portrete, stvari su tu vrlo slične. Svakom članu mogu pristupiti posebno da napravim portret tog člana dok traje koncert, a u isto vrijeme mogu napraviti cjelokupnu fotografiju benda dok nastupa.Tu si dajem mašti na volju i igram se sa različitim stilovima fotografiranja i načinima uređivanja tako da svaka fotografija ima svoju priču i da na kraju ne bude sve monotono. U stvaranju tih fotografija mi je pomogao kolega i jako blizak prijatelj Matej Miloš koji mi je davao neke savjete i davao mi slobodu da se krećem po pozornici i pokušam fotografirati što bolju fotogorafiju. S druge pak strane, fotografiranje događanja za npr. Unisport je suprotno. Kada fotografiram neku utakmicu, nikad se ne zna što se može dogoditi, što je zapravo zanimljivo i zabavno u toj cijeloj priči.Takoder, s obzirom da je to organizacija, trudim se pratiti kako neki fotografiraju takva događanja da dobijem ideju kako se neka vrsta sporta fotografira i prema tome uskladim način fotografiranja i uređivanja tih fotografija.
6. Studiraš na FERIT-u. Kako uspijevaš uskladiti studij programskog inženjerstva i fotografiju — vidiš li poveznicu između ta dva svijeta?
Ima dosta poveznica između ta dva svijeta jer me oboje zanima. Što se tiče prakse, također postoje sličnosti jer fotografiju obradujem na računalu i u isto vrijeme programiram na računalu. Isto tako, fotografija je zastupljena u programiranju kao dio nekih web stranica ili alata za obradu fotografije.
7. Što Ti osobno misliš, hoće li nova digitalna era i sve veća upotreba umjetne inteligencije trajno promijeniti fotografiju kao način kreativnog izražavanja?
Smatram da neće. Primjetio sam da na novojim pametnim telefonima polagano dolazi opcija ''AI asistenta'' koji pomaže prilikom fotografiranja da neku sliku još dodatno izoštri ili daje upute koju kompoziciju je bolje koristiti. Smatram da to onda više nije kreativni izražaj nego natjecanje koji pametni telefon može fotografirati oštriju, življu i bolju fotku. S druge strane, postoje neki AI alati kojima se i ja služim u uređivanju svojih fotografija, npr.da mi odabere subjekta da samo njega još dodatno uređujem i slično. U tom slučaju vidim napredak i zapravo korisnost od AI-a jer on samo odabere ono što se želi uredivati, a ja imam kontrolu kako uređujem fotografiju i tako se kreativno izražavam.
8. Kako uspijevaš balansirati fakultetske obveze s aktivnostima u koje si uključen izvan studija? Je li to teško?
Nije mi uopće teško. Dobra stvar kod mog fakulteta jest da imam objavljen raspored za svih 15 tjedana nastave i prema tome se prilagođavam kada fotografiram.Također, nemam previše obaveza na faksu kao sto sam imao u srednjoj školi pa mi se mnogo lakše organizirati.
9. Ulažeš li u dodatna znanja i vještine izvan fakulteta (radionice, edukacije, projekti)?
Kod mog fakulteta je odlična stvar što imamo gostujuća predavanja nekih informatičkih firmi i odazovem se na neka predavanja kada mi to faks i posao dopuste. Pored toga, ne ulažem za sada u svoje znanje jer trenutno radimo osnove na prvoj godini.
10. Kako izgleda Tvoj proces kad fotografiraš “za svoju dušu” — po čemu se to razlikuje od profesionalnog rada?
Glavna razlika je da isprobavam nešto novo pa preko toga to primjenjujem na profesionalni rad. Često kada sam sam, pustim si svoju playlistu na Spotifyu na slušalice i fotografiram ono što mi se čini najzanimljivijim za fotografiranje.Tako se opuštam i uživam u trenutku .Pored toga, često svojoj ekipi predlažem da odemo na neku lokaciju iz fore da ih fotografiram i tako stvaramo uspomene i u isto vrijeme provodimo kvalitetno vrijeme zajedno.
11. Što si kroz svoj angažman naučio o sebi?
Najviše sam naučio da moram bit strpljiv jer najviše posla meni otpadne na uređivanje fotografija, što je dosta dug proces i nekad mi se dogodi da sam požurujem taj dio posla umjesto da to odradim kako želim i tako sam razvio kroz vrijeme tu strpljivost. Pored toga, naučio sam da je komuniciranje sa klijentima najbitnije jer kroz tu komunikaciju meni se govori što se točno očekuje od mene i tako ja znam kako najbolje obilježiti neki trenutak.
12. Kako bi Ti definirao uspjeh – što za tebe znači biti uspješna mlada osoba?
Za mene, uspjeh je upornost, red, rad i disciplina. Smatram da se bez tih faktora ne može doći do nekog cilja koji si osoba zacrta.Također, osoba mora imati želju za tim uspjehom i ne sumnjati u sebe čak i u najkriznijim situacijama jer iz svakog tamnog tunela slijedi svijetlo.
13. Koji su po Tvom mišljenju najveći izazovi s kojima se mladi danas najviše suočavaju?
Oko ove teme sam zapravo razgovrao još prije s jednom kolegicom. Mladi u ovom današnjem svijetu su previše izloženi internetu. To može donijeti dobre strane (da nauče neku novu sposobnost i slično), ali većinom ne donose dobre stvari već im smanjuje kocentraciju i previše se oslanjaju na AI alate umjesto da sami nešto istraže. Pored toga, ukoliko neka osoba ima neki hobi koji se može pretvoriti u neku vrstu posla, ona se boji započei jer vrlo vjerojatno se boji neuspjeha ili jednostavno ne zna što joj budućnost nosi. Sve više ima takvih slučajeva mladih, ali smatram ako bi barem pokušali da bi definitivno nešto novo naučili iz toga.
14. Gdje vidiš sebe u budućnosti — više u svijetu fotografije, IT-a ili možda u kombinaciji oba?
Za sada kako stvari stoje, ne mogu se zamisliti bez IT-a ili bez fotografije jer oboje mi jednako znače i ne bih se mogao dovesti u situaciju da moram birati izmedu jednog od tog dvoje.
15. Za kraj, koja je Tvoja poruka mladima u Osijeku, u Hrvatskoj?
Zacrtajte si ciljeve u životu u područjima u kojima želite uspjeti i težite ka tomu da ih ostvarite, nemojte slušati negativne komentare drugih jer samo vam je nebo granica.
