8. ožujka, Međunarodni dan žena, globalno je priznat dan koji su odredili Ujedinjeni narodi. Također se može smatrati danom borbe i podizanja svijesti.
Gledajući njegovu povijest i kako je nastao, 8. ožujka 1857. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, otprilike 40.000 žena radnica stupilo je u štrajk, zahtijevajući bolje radne uvjete i boreći se protiv rodne diskriminacije za "jednak rad i jednaku plaću." Tijekom prosvjeda izbio je požar i više od 120 žena izgubilo je život. Kako bi se obilježila ta borba i simbolizirao taj datum, na konferenciji 1910. godine predloženo je i prihvaćeno da se 8. ožujka prizna kao Međunarodni dan žena.
Rodna neravnopravnost na tržištu rada
Kada razmotrimo povijest Dana žena, ne bismo ga trebali promatrati kao dan slavlja i darivanja, već kao dan osvješćivanja, podizanja svijesti i borbe. Nepovoljan položaj žena u patrijarhalnim društvima u usporedbi s muškarcima i dalje postoji. Globalno gledano, ženska radna snaga iznosi otprilike 63%, dok je muška oko 94%. Ova značajna razlika ističe nedovoljnu zastupljenost žena u radnoj snazi.
Štoviše, žene širom svijeta zarađuju otprilike 20% manje od muškaraca. Ova razlika u plaćama i dalje je uporan problem rodne nejednakosti diljem svijeta.
Te duboko ukorijenjene patrijarhalne norme i vrijednosti stvaraju prepreke i nejednakosti koje ograničavaju društvenu i institucionalnu participaciju žena. Percepcija da žena pripada isključivo kućnom prostoru i dalje je prisutna. Odgovornosti u kući, poput brige o djeci i starijima, među su teretima koji se ženama nameću kroz društvene norme.
Iako je postizanje potpuno ravnopravnog društva teško, kontinuirana borba i osviještenost žena mogu usmjeriti nove generacije u oblikovanju budućnosti. Promjene unutar institucija poput obitelji i bliskih društvenih krugova postupno utječu na društvo i transformiraju ga u cjelini.
Tekst: Nurhan Yatgin, ESS volonterka