Završila je provedba projekta ŠKOLA ZA DIJALOG. Vrlo zadovoljni postignutim rezultatima, i u ovim trenutno izazovnim vremenima, uspjeli smo privesti kraju sve aktivnosti projekta, od istraživanja stavova učenika u srednjim školama, preko produktivnih rasprava s mladima i donositeljima odluka do, na kraju, izrade brošure JA SAM ZA DIJALOG, vodiča za poticanje dijaloga u srednjim školama i vijećima učenika. Zahvaljujemo se svima koji su sudjelovali,učenicima i našim suradničkim školama; Graditeljsko-geodetskoj školi Osijek, III. gimnaziji Osijek, Tehničkoj školi i prirodoslovnoj gimnaziji Ruđera Boškovića Osijek, Gimnaziji Beli Manastir, Srednjoj škola Isidora Kršnjavoga Našice i Srednjoj škola Valpovo.

 

A prije nego preporuke iz brošure zažive u našim srednjim školama i sadašnjim i budućim vijećima učenika, donosimo vam kratak osvrt nakon provedenog projekta.

 

Je li danas uopće moguće ne participirati u suvremenim školama?

Pitanje je više retoričko, ali nam se čini važnim. Vjerujemo da bi se većina stručnjaka i odgojno-obrazovnih radnika, ako ne i svi, složili oko toga da je učenička participacija važna i da je uvažavanje mišljenja učenika jedan od važnih preduvjeta za kvalitetno funkcioniranje škole.

No, je li učenička participacija kakvu danas imamo najbolji mogući model da se čuje glas učenika i da se odluke donose, na način da i oni sudjeluju u tomu?

I nakon provedenih aktivnosti projekta mi se slažemo da je Vijeće učenika odlično zamišljen alat za sudjelovanje i razvoj mladih ljudi.

No, nismo usamljeni u razmišljanju, tu su i iskustva drugih koji su provodili aktivnosti u području rada s vijećima učenika, o tome da se pokazalo kako se oko ove teme otvara dosta pitanja, a jedno zasigurno – u kojoj se mjeri i oblicima ovaj pozitivan model realizira u praksi?

Sve škole imaju (gotovo identično) zakonski uređeno područje formalne participacije učenika u donošenju odluka u školama, kroz statute škola, godišnje planove i programe rada, školske kurikulume. No, praksa je ipak različita.

Mogli smo to vidjeti i u svim aktivnostima koje smo proveli, čuti od učenika, nastavnika i ravnatelja škola. Vrlo često je uzrok ovim različitim iskustvima u sustavu koji nas okružuje. Školama su često “vezane ruke”, ovise o odlukama “od gore”, ne postoji demokratska tradicija učeničkog sudjelovanja u većem obliku, puno toga se ne zna i/ili ne može.

Ali puno je važnije saznanje koje smo svi zajedno dobili, a potvrdile su to i povratne informacije svih sudionika u projektu, o tome kako postoji dobra volja, te da su svi nešto kod sebe osvijestili i naučili.

Želimo vjerovati, i drago nam je kada se, u trenucima poput ovih u projektu, izravno uvjerimo da su nastavnici ipak najvećim dijelom ostali entuzijasti kakvi su i bili, kada su birali svoj poziv.

Sustav je možda nedovoljno povoljan za rad vijeća učenika, no uvijek postoji prostor da se ostane još sat duže, da se odvoji i neko slobodno popodne i subota, da se odvoji “od sebe” da bi se uložilo u mlade ljude. I važno je ne zaboraviti da svaki sustav čine ljudi.

Iskustvom sudjelovanja na radionicama na temu rada Vijeća učenika i drugih oblika participiranja učenika u školi, mladi su rekli da su unaprijedili svoje vještine kritičkog razmišljanja, razvili senzibilitet za uvažavanje drugačijeg mišljenja, bili poticani na veći osobni angažman i dobili širi uvid u to što znači predstavljati svoje razredne kolege i biti spona s donositeljima odluka u procesu utjecaja učenika na donošenje odluka u školi.

Usudimo se vjerovati da smo ovim aktivnostima potaknuli razmišljanje, svijest o određenim vrijednostima koje ovi mladi ljudi imaju, kao i rad na njima, jer kako i znanost kaže, ljudi ostaju vrijedni onim vrijednostima, koje su im bile važne u njihovim formativnim godinama.

Angažman u njihovim školama, u radu Vijeća učenika, svakako nosi odgovornost za veću participaciju, predstavljanje i zagovaranje potreba njihovih vršnjaka, a uz to i promicanje načela slobode, pluralizma i ljudskih prava.

Posebice ističemo ono što je neizostavno kod svake aktivnosti mladih, bili oni ili ne toga svjesni, da je mladenački entuzijazam taj koji može pokrenuti i promijeniti puno toga.

Priručnikom proizašlim iz ovog projekta, želimo ih podsjetiti da je to nešto bez čega nema pomaka.

Želimo im reći da iskoriste ovo vrijeme kada imaju priliku zajednički raditi sa svojim vršnjacima, za druženje, stvaranje lijepih uspomena, kroz spontane i dinamične susrete, sastanke, sjednice, zanimljive i poticajne diskusije, proaktivne zaključke, zajedničke volonterske akcije i inicijative, jer to je ono što mijenja i njih i školu koje su dio.

Priručnik JA SAM ZA DIJALOG nalazi se OVDJE.

 

U nastavku vam donosimo i nekoliko fotografija sa Vijećaonica te kratki film sa Velike Vijećaonice koji prikazuje samo dijelić odlične radne atmosfere i lijepog druženja s našim suradnicima. Hvala Zdenka i Željko Radić! :-)

 

 

 

Projekt Škola za dijalog financira Europska unija kroz program ERASMUS+ (Ključna aktivnost 3 – Podrška reformi politika).